|
|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
GOMEZ: 'SPLIT THE DIFFERENCE'
(Virgin/Dallas; 2004.) 
Metaforičkim rječnikom rečeno Gomez su već prvijencem 'Bring It On' iz 1998. oškrinuli vrata za ulazak među velike bendove osvojiviši prestižnu britansku nagradu Mercury u žestokoj konkurenciji Massive Attack i Radiohead. Međutim ne njihovom krivnjom ta su se vrata počela zatvarati s izvrsnim nasljednikom 'Liqid Skin' da bi se skoro zalupila s 'In Our Gun' iz 2002. koji je većim dijelom tek promašeni eksperiment. Sad ih ponovo imaju priliku otvoriti, no čini se da jednostavno nikog nije briga, što je šteta jer je 'Split the Difference', iako možda ne odličan poput prva dva, sasvim dobar album koji predstavlja sasvim pristojan povratak u formu. Uvodne 'Do Me' i '3 Sins' možda ne ostavljaju neki dojam, ali zato treća 'Silence' naprosto plijeni svojom energijom, a 'We Don`t Know WhereWe Going' ne zvuči kao Gomez već kao izvrsni imagirani okršaj Muse i Smashing Pumpkins. Zato je 'Sweet Verginia' tipična roots balada na Gomez način. Gomez su se ovdje dosta odmaknuli od svog "britanski-pop-susreće-američki-roots-rock" pristupa, pa dosta skladbi ulazi na college rock teritorij koji im je dosad uglavnom bio stran, ne računajući neke bekovske elemente. Među takve skladbe ponajprije se ubrajaju 'Catch Me' koja zvuči kao kantrificirani Pavement, 'Where Ya Going' s vokalom koji zvuči kao mješanac Eddia Veddera i Toma Waitsa, te 'Chicken Out' koja je bolja Ash pjesma nego što će je oni sami ikad imati. 'Meet Me In The City', obrada Juniora Kimburgha, koju su nedavno obradili i North Missisipi Allstars s puno manje uspjeha, pokazuje koliko su Gomez ustvari nadaren bend.
Ipak su puno više od čuda za jedan album.
Karlo Rafaneli
Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
