|
|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
KINGS OF CONVENIENCE: 'RIOT ON AN EMPTY STREET'
(Astralwerks/Dallas; 2004.) 
Ova dvojca Norvežana postala su poznata po naslovu svog prvog albuma 'Quiet Is The New Loud' iz 2001. koji je poslužio za slogan takozvanog novog akustičarskog pokreta u koji je britanski tisak trpao bendove u rasponu od ne previše poznatih I Am Kloot do super-popularnih poput Coldplay ili Davida Graya. Naravno i ta pompa se slegla pa od svega toga nije puno ostalo. Tri godine kasnije Kings of Convenience izdaju dugo očekivani drugi album, a sad stvari stoje drugačije jer je čekajući svog kolegu Erika Glambeka Bou da završi studij psihologije Ereleand Oye izdao solo album napravljen u suradnji s mnogobrojnim elektronskim producentima, a zatim DJ kompilaciju. To je dvojicu sljedbenika Simona & Garfunkela dovelo do pretpostavki fanova Oyeovog samostalnog rada i remiks albuma Kings of Convenience 'Versus' iz 2002. da će sljedeći album biti IDM.
Međutim, oni nastavljaju tamo gdje su stali s 'Quiet Is The New Loud, pa tako i na 'Riot On An Empty Street' dominiraju povremeno lijepe, a povremeno dosadne akustične pjesmice ukrašene skladnim vokalnim harmonijama dvojca koje su im uostalom i priskrbile laskavu usporedbu s Simonom & Garfunkelom. Među bolje spadaju uvodne 'Homesick', 'Misread' i 'Cayman Island' te završna 'The Build Up' s gostovanjem Leslie Feist iz Broken Social Scene, koje naprosto zrače svojom akustičnom ljepotom. Album međutim poprilično pada u sredini s dvije nešto življe, ali i banalnije pjesme 'Love Is No Big Truth' i 'I`d Rather Dance With Yyou', ali se izvlači sjajnom 'Surprise Ice' koja pokazuje čemu sve pohvale.
Karlo Rafaneli
Copyright © 1996. - 2004. Internet MONITOR
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
