![]() |
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
LUDACRIS: 'RED LIGHT DISTRICT'
(Def Jam/Aquarius; 2004.)
Ludacris je jako zabavan lik i bilo bi super kada bi ih bilo više takvih. No, on nekako ostaje sam ovih dana i kormilari vrhom komercijalnog američkog hip-hopa. Nikada nije previše ulazio u gangsta teritorije, pa ga s raznim Dre /Shady/G Unit/Murder Inc kampovima nije potrebno uspoređivati. On je relativno mlad i sklon vicu. Spotovi su mu retardacija, ali ona dobra i zabavna retardacija. Mišići su mu prenapuhani, sise od lijepih teta su velike kao neboderi, a on nabaci i pokoje kreveljenje s vremena na vrijeme. Albumi mu se prodaju suludo dobro s one strane bare, nošeni uglavnom razbijajućim masnim singlovima koji tresu velike okrugle guzice podjednako u Bostonu kao i na našem plesnom podiju na jarunskoj obali. A o dobrom singlu ovisi mu i uspjeh albuma. Kao nažalost i velikoj većini izvođača bilo kojeg žanra u današnjoj glazbenoj pre-produkciji. Jer kada se zastor spusti na nekoliko bomba stvarčina, ostaje veliki broj album fillera koji gaze po ne pretjerano obečavajućoj liniji između žanrova, pa više nikome nije jasno jel' to hip hop, r'n'b, soul ili nešto četvrto. A nije nikoga ni briga više. Otvaranje je ovdje kao iz snova: 'Number One Spot' i 'Get Back' krče put i više nego dobro za 'Put Your Money' gdje DMX dolazi u pomoć i razvaljuje s Ludom sve pred sobom. Nate Dogg, dolje potpisanom inače najbolji muški crni vokal u posljednjih 15-ak godina, gostuje i mega-kulerskom čini inače samo solidnu 'Child Of The Night'. A ostatak onda lagano pliva po prosječnosti, tek se rijetko uzdižući iznad toga pokojom sjanom Ludinom linijom ili zakopavanjem u i više nego solidan flow. No i to mu je dovoljno da natrpava džepove zelembačima, a nama ostaje i dalje simpa momak.
Mario Grdošić
|
|
||||||||
| |
|
|
|
|