|
|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
MINISTRY: 'HOUSES OF THE MOLE'
(Sanctuary/Menart; 2004.) 
Priče o povratku na stari zvuk, staru spiku, sve staro, nikada nisam volio. Zašto se želiš vraćati na ono što si bio prije 10 ili više godina? Zbog činjenice da si tada prodavao brdo ploča, imao kritičare na dlanu i bio mega-faca? A šta je s radom u razmaku od tada do sada? To je znači smeće, sramiš se toga ili? Sve su češće izjave glazbenika iz svih mogućih žanrova, koji su zenit dostigli s određenim albumom u prošlosti, da se baš novim uratkom vraćaju na te staze te da je ovo sada ono pravo, kao iz najboljih dana, ako ne čak i bolje. U većini slučajeva ta nova ploča zapravo je nešto najlošije od tog izvođača. I Ministry su novi album najavili kao povratak na staze stare slave, iz doba 'Psalm 69' kada su ovi industro-manijaci prodavali milijune albuma, imali horde fanova i bili pioniri kasnije mekšeg industro vala kojeg će predvoditi Nine Inch Nails i Marilyn Manson. Imali su kasnije i potcijenjen, ali gotovo perfektan album 'Filth Pig', možda i najmračniju kolekciju pjesama koju je uopće moguće snimiti, da bi ipak osjetno pali sa slabašnim albumima 'Dark Side Of The Spoon' i 'Animositisomina'. Bend je nedavno napustio i Paul Baker, uz velikog Ala jedini stalni član ove bande kroz posljednja dva desetljeća. A uz činjenicu da je u Americi ovo izborna godina, a gospon Jourgenson oduvijek je bio i više nego politički aktivan, novi album trebao je ponuditi dosta odgovora. 'Houses Of The Mole' na neku foru uopće i nije glazbeni album. Ovo je protest, buka, bijes, turbo-nabrijani industro-trash-metal bez ikakvih aranžmana, sa svrgavanjem predsjednika Busha kao jedinom misli vodiljom. Istina, doista podsjeća jako na 'Psalm 69', samo što su tamo bile dovršene pjesme, sjajno isproducirane i zapakirane za mahnito plesanje po mračnim klubovima. Ovo je bučno, prljavo, gotovo nedovršeno i u neku ruku možda i posljednji pozdrav Jourgensona. Da bar je. Jer odavno je trebao reći zbogom i otići u legendu, mada opet, ovo je stvarno dobro i suludo, iako, kažem, možda i namjerno okrnjeno i razbijeno. Stanje je isto kao prije 12 godina kada je 'Psalm' izašao. Te je godine Stariji Bush imao izbornu utrku, koju je izgubio. Amere je mučio Zaljevski rat. Ove godine mnogi pokušavaju mlađeg Busha izbaciti iz Bijele kuće, s brigama o terorizmu, Iraku i Osami. Al je osjetio situaciju, i snimio odgovor na tu komercijalnu bombu od albuma, ovoga puta kroz kolekciju živčanih underground stvari. Koje sve počinju na W. Osim uvodne 'No W' koja prožeta 'Carminom Buranom' pegla i izaziva suludu šutku, ako nigdje onda sigurno u glavi slušatelja. Sve su stvari kratke i jasne, iako zapravo nigdje ne vode već galame na slušatelja iz svih pozicija zvučnika. S izuzetkom izvrsne 'World' gdje Al malo stane na loptu te podsjeti na vrhunce s 'Filth Pig' mrmljajući brutalno o nekom boljem svijetu.
'Houses Of The Mole' puno je bolji album nego što je itko očekivao. Jer očekivali smo malo toga. Al se probudio, vjerojatno samo na kratko. Ali se probudio. I opet je glasan i jasan. Samo što mu to ovoga puta neće donijeti vrhove top lista i svjetla velike pozornice. Ali teško da mu je uopće više i stalo to toga. Dobar, jako dobar novi Ministry.
Mario Grdošić
Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
