|
|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
MONO: 'WALKING CLOUD AND DEEP RED SKY, FLAG FLUTTERED AND SUN SHINED'
(Temporary Residence / RykoDisc / Dancing Bear, 2004.) 
Iako sam prošle godine vidio takve veličine kao što su Tortoise, Mogwai i Explosions In The Sky najbolji post-rock koncert mi je bio onaj japanskog kvarteta Mono održan u KSET-u u trećem mjesecu. Iako su se pojavili nakon zalaza prvog vala post-rock bendova pri kraju devedesetih i nemaju previše originalan zvuk već vidno crpe inspiraciju iz radova Mogwai i GodSpeed You Black Emperor! oni su na tom nastupu imali energiju koja je nadoknadila sve nedostatke. Doslovno proživljavajući svaku notu koju su odsvirali Mono su mi ostavili dojam benda koji vjeruje u glazbu koju svira. To sad potvrđuje i njihov treći album, nasljednik nešto manje uspjelog prošlogodišnjeg 'One More Step And You Die'. Udruživši se s legendarnim producentom Steveom Albinijem snimili su album koji je istodobno delikatan i žestok, miran i rastrzan. Pojačani gudačkim kvartetom Mono su stvorili sjetnu atmosferu, epsku u zvuku i emocijama na način sličan njihovim uzorima, a opet isprekidanu mirnim intimnim pasažima. Albumom dominiraju epske gotovo orkestralne tiho-glasne teme poput '16.12', 'Halcyon (Beautiful Days)' ili petnaestominutna 'Lost Snow'.
Idealan sounudtrack za hladnu i tužnu zimu, a istodobno i album koji dokazuje da post-rock još nije ižvakana forma već glazba za koju prije svega treba imati volje, strpljenja i razumijevanja jer nije lako emocije izražavati putem instrumenata koji su već upotrijebljeni tisuću puta i pritom svaki put reći nešto novo i zanimljivo. Mono to većim dijelom uspijevaju.
Karlo Rafaneli
Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
