![]() |
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
NATASHA BEDINGFIELD: 'UNWRITTEN'
(BMG/Aquarius; 2004.)
Izgleda da će mala sestra biti veća od velikog brata. Daniel je prvi došao na vrh ljestvice, prvi je nosio profinjeno prezime Bedingfield, ali izgleda da je njegova seka tu da ostane. Svaki drugi mobitel u Engleskoj zvoni njenom melodijom, a nitko u Hrvatskoj tko ima struju nije propustio njen „iloveyoiloveyouiloveyouiloveyouu…“ u onoj sezonskoj reklami za mobitele. Žena se namjerila da osvoji svijet i svi su izgledi da će dobiti tu bitku.
Odavno nsam čuo album koji ima toliko različite pjesme, a svaka bi od njih lako mogla završiti na jako dugo na radijima. Tu su i plesne, i gitarske, i klavirske, i buntovne, i hip-hoperske. Na poleđini albuma slobodno bi mogli pisati nazivi pjesama i izvođači kao Janet Jackson, Pink, Alicia Keys, Dido. Zapravo, Natashina želja da udovolji svim žanrovima otišla je toliko daleko da je na albumu ugostila, i to kao jedinog, Bizarrea iz D12. Nije da je ovaj nešto posebno ostavio iza sebe, ali tu je, pa su u trgovini u redu i njegovi fanovi, a zadovoljena je i forma featuringa. Ubijači od refrena su normalno tu (biram inače bezveznu 'Unwritten'), a kao siguran ulog za budućnost tu su tekstualni trenuci bistrine kao stvorenji za citiranje i nošenje u obliku životnog mota. Tko se može pobuniti protiv „Who's to say that darkened clouds must lead to rain?“ iz 'We're All Mad' ili hipersenziblinosti „I bruise easily so be gentle when you handle me“ iz 'I Bruise Easily'. Nešto dubine skriveno je u klavirskoj bonus pjesmi gdje je postavljeno važno pitanje „Televison, magazine, they tell you how to live your life, but not how to use your brain“.
Kruno Bošnjaković
|
|
||||||||
| |
|
|
|
|