Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  PAPA ROACH: 'GETTING AWAY WITH MURDER'
(Geffen/Aquarius; 2004.)
Nema boljeg trenutka za povratak Papa Roach od ovog. Zabavna žestijana koju sviraju sad je tražen proizvod, a takvih je bendova premalo što znači da tisuće i tisuće pari ušiju čeka nešto za dobar zamah glavom i iskreni osmijeh. Iako naslov 'Getting Away With Murder' ne djeluje tako zabavno, takav ozbiljan i mračan, ovaj je album dolazi da popuni baš to mjesto.

Otkako su se pojavili s drugim albumom Lostprophets su narasli do prave male senzacije i sada sjede na tronu punk/metal kraljevstva. Njihova je sreća, a hendikep za nas što bendova sličnih njima nema baš puno. Ili su žešći ili manje zabavni pa čovjek nema uz što predahnuti. Tu bi se mogli opernatiti Papa Roach jer za razliku od vremena od prije dvije godine kad im se pojavio prošli album, kad takvo što nitko nije ni htio slušati, atmosfera je nabrušena za nešto poput ovoga,a njegov veliki plus je taj što je žestok, plesan i pjevan.

Veliki doprinos albumu odigrao je stari produkcijski meštar Howard Benson kojem Papasi mogu zahvaliti na moćnom, nešto dubljem i bogatom zvuku, kakvi oni po prirodi i vjerojatno uživo baš i nisu. Čisti zvuk i jasno ralikovanje instrumenata omogućili su da se ne mučimo puno nego da album bude jasan na prvo slušanje. Kad prvi put dođeš do 38. minute sve ti je jasno i onda si samo možeš postaviti pitanje koliko puta još. Ali, iako je žestok, ovaj album nekako ne može biti preglasan, koliko god pojačavao glasnost – uvijek ostaje umiljat i mek. '...Murder' je na nekoliko mjesta sporiji, ali uglavnom je konstantno žestok i to taman dovoljno brz za skakanje po madracu i ponosno kimanje glavom. Iznenađujuće, album djeluje nekako ozbiljnije i promišljenije dok slušaš samo muziku, a prije nego izvire tekstovi. Po zvuku pjesama prevario bih se da su Papasi ozbiljno shvatili svoju poziciju mogućih prenositelja poruka jer zvuče nekako seriozno, odmjereno i dorađeno; čime se vraćamo na starog Bensona. Zapravo, tekstualno se radi o jednostavnim primjedbama o kojima nema potrebe razmišljati («Sick'n tired od bein' sick'n tired», «It's the tyranny of normality», «The only thing we need to fear is the fear itself» ). Ali to nije bitno sve dok želiš pjevati na sav glas i uništavati opruge kreveta.

Jedino što zbilja prijeti ovom bendu su njegovi članovi. Kao prvi tu je frontmen Jacoby Shaddix koji sad glumi nekog synth-pop intelektualca, a bojim se da je ipak samo egomanijak koji dok ga gleda kamera djeluje strašno zbunjeno, izgubljeno i kao da se vrpolji dok traži pravu stvar da radi. A cijeli bend, povrh svega, mjesto da budu pankerski metalci s dovoljnom dozom coola, nabacili su šminku i crne kožne komplete kao da su prijatelji Orgy, a ne momci koji se dobro zabavljaju. Zbog čega su koplje slabiji od Lostprophets – jer nisu u svojoj koži i jer se to vidi i zato što se trude biti pametni, a puno bolje ih ide zabavnost.

Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr
10. rujan 2004.

Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
 
 
world wide web:
Službeni site

Tekstovi pjesama

Steve Lamacq priča s momcima

Priča iza albuma

'Lovehatetragedy'