|
|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
PJ HARVEY: 'UH HUH HER'
(Island/Aquarius; 2004.) 
Možda i najznačajnija heroina ženskog alter rocka posljednjih desetak godina ponovno je tu. Novi album, malo u lijevo, malo u desno, a zapravo i dalje ista spika. I dalje ista dobra glazba, samo danas nekako slabije sjeda na pravo mjesto. Pokušavam shvatiti zašto, ali ne nalazim razlog dovoljno dobar. Znam da sam prva tri albuma manično preslušavao u godinama njihovog objavljivanja, jer su bili vrh glazbe koja je onda bila svježa, poletna, razvaljujuća i bolno emotivna. Sve je to vjerojatno i dalje, osim što u mojim ošima ovo više nije svježe, a i afiniteti su mi se s godinama ipak malo mijenjali. No, Polly Jean suluda je i dalje. 'Uh Huh Her' možda je i njen najmračniji, najzatvoreniji i najteži album do sada. Monotono teče, kotrlja se kroz zvučnike, a zvuk minimalnog broja instrumenata ofarban njenim sjajnim glasom nekako je tužan, sjetan i teško probaljiv. Neki naslovi pjesama sjajno opisuju feeling cijele ploče: 'The Desperate Kingdom Of Love', 'The Darker Days Of Me and Him', ili pak 'The Slow Drug', koja i naslovom ali i glazbenom kulisom najbolje sažima cijeli album.
Polly Jean Harvey dostojanstveno stari, ne gubi draži i čari koje su od nje učinile facu kakva je i dale joj respekt koji uživa. Samo što je s godinama njena glazba sve manje pod velikim reflektorima publike i kritike, a i nekadašnji fanovi sve se teže odlučuju na skok do CD shopa. Ali mjuza je i dalje kul. Ovoga puta minimalnija nego ikada prije, sa sada već strašno velikim odmakom od mainstreama. Nema singlova, nema posebno razornih stvari, ništa nije posebno breathtaking. Ali kao cjelina funkcionira. Polly Jean k'o Polly Jean. Palac gore.
Mario Grdošić
Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
