|
|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
THE KILLERS: 'HOT FUSS'
(Island/Aquarius; 2004.) 
Neki više art, neki više punk, no u ekspresnom roku i Franz Ferdinand i The Rapture su promijenili svijet tako što su ga pokorili svojim halucinogenim zvukovima koji naprosto tjeraju na ples. Uz njih je nekako postalo najočitije da glazba više nego ikada ima fiksaciju koja se može definirati kao težnja da svaka nota bude primarno plesnog karaktera. Bilo da se radi o punku, darku, nu-metalu, rock’n’rollu, klasici, svi redom danas žele biti plesni. Malaksali bendovi kojima je fora uspavano ljuljuškanje pali su još jednu stepenicu niže na ljestvici popularnosti i umjesto njih dobili smo nadobudne, zdrave likove, pune entuzijazma i energije koji polemiziraju o životu i njegovim nepravilnostima samo kad im je jako dosadno. Ravno iz Las Vegasa dolazi nam upravo jedan takav paket. Napadaju uši, razum i noge, predstavljaju se kao The Killers, a ime su popalili od New Order i benda iz njihove pjesme 'Crystal'. Samo ime im govori da su po prirodi hvalisavi, no iako nisu osvojili jack-pot ipak su snimili dobru ploču. Prvih sedam pjesama na njihovom debut albumu kalibra su mega-hita, od kojih je 'Somebody Told Me' eksplozija nesagledivih posljedica iliti jedan od najvećih hitova u baš ovoj godini poslije Krista. Ostalih pet pjesama zbog toga je neprimjetno što i ne bi bilo loše da među njima nije 'Midnight Show' koja je poprilično dinamična i euforična pjesma. 'Hot Fuss' počinje dramatično jer 'Jenny Was A Friend Of Mine' je i glazbeno i lirički napeta pjesma. Već na samom početku Duran Duran bi trebali biti ponosni jer The Killers, iako tvrde da su počeli svirati zbog Oasis, posvuda ispoljavaju Duran obilježja. Zaplet se nastavlja s 'Mr Brightside' i 'Smile Like You Mean It' koje su sjajne pjesme sintetične atmosfere i sjajno izbalansiranog ritma u kojima gitare nabrijavaju situaciju, no na prvi ton 'Somebody Told Me' stvari totalno izmiču kontroli jer to je daleko najmoćnija pjesma s ovog albuma i ljetni hit svakog kluba kojemu je imalo stalo do sebe. 'Somebody Told Me' toliko je snažna i hitoidna da ukoliko je sretneš na nekom podiju izaziva efekt kao da si upravo u Las Vegasu pobjednički zavrtio kolo sreće. Poseban je to osjećaj, posebno za nekoga tko nije bio ni blizu Las Vegasa. 'Hot Fuss' priča sasvim obične, ponegdje čak i djetinjaste priče, a temelji se na sintetičnim, bučnim, rasplesanim zvukovima i fantastičnom osjećaju za ritam. Aranžmani i produkcija slijede tu logiku, pa sve ostalo zaista ispada gotovo nebitno sve dok proizvode dovoljne zalihe adrenalina.
«Remember Rio and get down/Like some other DJ, It’s another town» iz 'On Top' još jedan je trag 80-tih u nama i oko nas, 80-tih s kojima se The Killers tako dobro nose jer oni osim osjećaja za ritam imaju i istančan osjećaj za trenutak i njegovu prolaznost. No, nema ničeg boljeg nego kad ujutro idete na posao i ono što slušate vas tjera da zaplešete nasred tramvaja. The Killers imaju takav učinak, a prolazno je ovako i onako sve što nas okružuje.
Ivana Markov
Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
