|
|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
THE MAGNETIC FIELDS: 'I'
(Nonesuch; 2004.) 
Jedan od najuspelijih konceptualnih albuma devedesetih bio je '69 Love Songs'. Ne zbog odlične ironije u naslovu, ne zbog tri-cedea-puta-23-pjesme trivijalije, ne ni zbog toga što je ideja nastala u gay baru, nego zbog odličnih pjesama. Okej, ideja da radi album o ljubavi dala je Stephinu Merritu slobodu da piše patetično, glupo, smiješno i da za izvrče neke konvencije što bi inače moglo biti osuđeno, a ovako je sve imalo opravdanje više tematike. Ali, te pjesme su zvučale odlično. Bilo da se radilo o benju, gitari ili synthu bile su to stvari uz koje se moglo puno fućkati, smijati i plakati. Puno su meda pčele skupile od tog, monunentalnog Magnetic Fields albuma, toliko da je splasnula napetost iščekivanja (pet godina, hej!) i stiže nam novi rad iz udobnog njujorškog stana. I ovaj puta moramo se suočiti s konceptom, a on je sadržan u «i». Narcisiodno slovo koje se u engleskom samostalno može pisati samo veliko i tada znači «ja». Kad je najavljeno da je to naslov novog Magnetic Fields i da naslov svake od pjesama počinje najtanušnijim od svih slova već sam počeo prebirati po klišeima sagrađenim oko tog slovića. Već sam vidio kako stari Stephin prčka po zlorabljenoj analogiji «i» i «eye», kako prevrće «my, myself & eye», pa smišlja neke urnebesne množine, i uz to mu ostaje ogroman prostor igranja s identitetom autora, identitetom likova u pjesmama i njihovom vezom i još zbilja armija mogućnosti. Kadli ono - ništa, pokazalo se da radilo samo o slovu, a ne o konceptu. Isto tako je mogao nazvati album 'Dž'. Možda ne bi ni to ništa značilo, ali bi se možda netko upitao u čemu je stvar. Jedina mjesta gdje se Merritt dotiče cijele priče o «i» je kad zapjeva o svom zlom blizancu ili kad kaže «ja sam se rodio», dok tekstovi dožive vrhunac otprilike na «so you quote love unquote me». Nije baš za olimpijsko zlato, ha? Kad se sjetim koliko sam pjevušio stvari s '69 Love Songs' pitam se kako je ovakav album moguć (mada odgovor već daju prijašnji Stephinovi radovi). Jednostavno manjka pjevnih pjesama. A ako nisu pjevne mogu li se one uopće nazivati pjesmama? Ako ne, kako da ih zovemo?! Nepjesme? Bezpjesme? Polovnjače? Kako god, simpatičnih stvari se nađe tek nekoliko i zovu se 'If There's Such A Thing As Love' i 'I Thought You Were My Boyfriend' i 'I Don't Really Love You Anymore' i naslovom i tematikom i raspoloženjem bogme opako podsjećaju na '69 Love Songs', a s obzirom da je tadašnjih po prvom planu trebalo biti stotinu, ovo bi se moglo nazvati nesnimljenim i neobjavljenim starim pjesmama. Ni zvuk nije puno napredovao - temelj je synth-pop osamdesetih s malo dodataka folka i teatralno zvučećih klasičnih instrumenata.
I? I to je to! Kao ohlađena jaja na oko! Jestivo, a ohlađeno.
Kruno Bošnjaković
Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
