|
|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
URBAN & 4: 'RETRO'
(Croatia Records; 2004.) 
Koncerti koji su znali trajati po tri sata, izvedbe pjesama koje bi se produžile i na dvadeset minuta, to je u proteklih 4 – 5 godina bio Damir Urban. Bio to opasan znak stvaralačke krize i sve upućivalo na to da 'Žena dijete' nikad neće dobiti mlađeg brata ili da će to biti album sastavljen od dva - tri dvadesetominutna jama. Srećom to se nije dogodilo. 'Retro' je bolji album od onoga što je bilo tko nakon dva-tri Urbanova post 'Žena dijete' koncerta mogao očekivati. Nije da su ti koncerti bili loši, oni koje sam ja vidio (tri) bili su u rasponu od dobrog do izvrsnog, ali sam cijelo vrijeme mislio da su izjave poput „svirali ovu ili onu svejedno vam je“ ili „stvar ne može trajat duže od 86 minuta, televizija snima“ više pokazatelj bezidejnosti i nedostatka novih pjesama, nego dokazivanje sposobnosti uistinu izvrsnog benda. S obzirom na to da ovaj album ne zvuči kao da je nastajao sedam godina, da bismo saznali kakve su se pjesme motale Urbanu po glavi tijekom tog razdoblja, morali bismo pričekati eventualni izlazak neobjavljenog 'Merkura'.
Međutim i bez toga se da zaključiti da se Urban uplašio uspjeha koji je postigao s 'Žena dijete' te da nije mogao ili želio igrati ulogu Spasitelja Hrvatske Scene koju su mu mnogi nametali. Na 'Retru' se Urban u svakom smislu prije svega bavi sobom, trendove izbjegava u širokom luku, ako ne računamo izvrsni disco punk 'Tako glupi', koji ionako potpuno odudara od atmosfere albuma, te se oslanja prije svega na izvrsni bend koji svira bez one tipično hrvatske ukočenosti. Nedovršenosti i nedorečenost odlično pašu ovim pjesmama, koje su dobre onoliko koliko je autor u njima iskren. Stihovi koje ovdje izgovara toliko su bolno naivni, srednjoškolski i dječje ozbiljni da bih ih samo totalna budala napisala, a da pritom nije posve iskrena. Urban je vjerojatno jedni autor s ovih prostora kojemu ta srednjoškolska lirika savršeno paše čak i u četvrtom desetljeću života. Stoga mu je lako oprostiti nesavršenost produkcije, aranžmanske mane (posve nepotrebna simfo rock gitara u 'Spelujem ti ispriku', bljedunjava 'Gledaj i vidi') kad bez problema isporučuje bisere poput 'Kornjača', 'Mjesto za mene', 'Negledljiva', 'Najmanja od najmanjih' ili 'Tvoj gen' koje se za svoje postojanje ne moraju ispričavati apsolutno nikome.
Karlo Rafaneli
Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
