|
|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
VELVET REVOLVER: 'CONTRABAND'
(RCA/Menart;2004.) 
Velvet Revolver mogu godinama egzistirati kao live atrakcija. Ako budu živi i dovoljno zdravi i van zatvora, pa čak i ako ne budu ništa objavljivali, Velvet Revolver mogu idućih nekoliko godina proputovati planetu i svirati u svakom malo većem gradu. Prvi u redu za ulaznice svi koji nisu imali priliku vidjeti ni Guns N' Roses ni Stone Temple Pilots, ili su ih još željni, a onda slijede svi oni koje zanima kako kad prijašnje zvjezdurine i (bivši) pijanci i drogeraši djeluju uživo kad malo ostare. Ima nešto strašno morbidno privlačno u Velvet Revolver. Oni su valjda nešto najbliže smrti i slavi što se nudi u koncertnoj ponudi ovih dana pa je vidjeti njih otprilike kao vidjeti Jamesa Deana kako daje gas po posljednji put ili Marilyn Monroe kako guta pilule. I sam bend je toliko labav. Da Weiland završi u nekim zatvorima/bolnicama na žalost ne treba puno, da se netko ili svi od članova zainteresiraju za neki drugi projekt ne bi nikom bilo teško otići jer i lovu i slavu već svi imaju do krovova svojih kuća. Jedino što ih drži na okupu je želja za feel-good vremenom. Što je zapravo odličan motiv za sviranje u bendu. Ne želiš mijenjati svijet, svoj bankovni račun niti stanja djevojaka, nego samo se dobro osjećati dok prašiš po tom instrumentu. Svi oni koji osjete da Velvet Revolver, koji su apsolutno isključili podilaženje, nude nešto za njih sjest će u taj vlak i pjevati "Piju pive, smrču kile i rokijaju po svijetu". Nitko neće biti izmanipuliran da popuši Velvet Revolver, ali svejedno na koncertima vidim tisuće fanova 'Use Your Illusion' i 'Core' i tek pokojeg 'Contraband'. Jest da bend na koncertima svira stvari jednog i drugog benda, ali slabo poznate, no kad prođu jedan krug po planeti, s Velvet Revolver će ostati oni kojima se to sviđa. I onda će svirati koncerte po malim blues-rock klubovima uz rasplesane dugokose djevojke i njihove dečke bikere. A kakav je album? Pa, grozan nije, čega sam se pribojavao, nego solidan brzi i čvrsti rock vjerojatno najprikladniji za vožnju američkom pustinjom na ogromnom motoru s whiskeyem zataknutim sa strane. Najveći plus definitivno je to što se ne čuju previše ni Guns i Pilots, eventualno u glasu i malo kod Slasha, ali baš da čačkaju mrtvace (a mrtva su oba, šta god Axl o tome mislio), to nikako. Ali, s druge strane, kao što su Soundgarden i Rage Against The Machine bili emotivniji i prizemniji tako su Velvet Revolver bahatiji i arogantniji nego što bi to Audioslave ikad mogli pomisliti da budu. Što se za hard-rock bend u određenim količinama podrazumijeva.
Guns i Pilots su radili pjesme, Velvet rade rock.
Kruno Bošnjaković
Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
