|
|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
RUINS MATADOR: 'THE GIRLS SEEM HAPPY THE WORLD SEEMS DEAD'
(Amitie Music; 2005.) 
Ruins Matador su Slovenci i očigledno vole mračnu i atmosferičnu glazbu. 'The Girls Seem Happy The World Seems Dead' je njihov debi, a usporedbe odnosno utjecaji navedeni u press materijalu kreću se od Nicka Cavea, Tindersticks pa do Trickyja i Björk. To su poprilično točne usporedbe iako Ruins Matador u osnovi zvuče kao modernizirani dark ili industrial bend iz osamdesetih. Ima ovdje poprilična doza elektronike koja se uglavnom svodi na tvrde mašinske udarce, ali se povremeno pojavi i pokoji drum'n'bass ili glitch element, gitare i bass sviraju repetitivne figure i uglavnom nema klasičnih prijelaza nego se tijekom skladbe samo talože slojevi zvuka. Preko svega toga se pojavljuje vokal Žige Predana koji više rezignirano priča nego što pjeva i to u ponekoj pjesmi stvara autentičnu atmosferu tumaranja po europskim gradovima, a u onim manje uspjelim ostavlja dojam usiljenog mračnjaštva. Prvi dio albuma pripada nešto repetitivnijim i žešćim stvarima, dok je druga polovica obilježena poprilično razrađenim komadima melankolije. I u jednom i u drugom djelu ima interesantnih pjesama. 'Foreign Towns' je tako komad neurotične paranoje u kojem Predan zbilja zvuči kao Tricky koji ne pokušava repat. 'Destination Tokyo' i 'Until The End Of The Day' su nježne, lomljive i tužne, a 'Thicker Than Ivory Night' se temelji na sjajnoj bas liniji i melodiji glazbene kutije.
Bendu doduše fali malo varijacije i raznolikosti da bi zadržao pažnju punih četerdeset pet
Minuta, ali je ipak u pitanju solidan album.
Karlo Rafaneli
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
