|
|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
BJÖRK: 'DRAWING RESTRAINT 9'
(One Little Indian/Universal/Aquarius; 2005.) 
Na moje prilično iznenađenje ljudi su nešto jako iznenađeni ovim albumom. Ponavljaju da je pretenciozan i teško slušljiv, a ja se pitam koju su to oni Björk slušali do sad. Mislim, nije da je žena bila skromna i pitka do sada. Uvijek je eksperimentirala, uvijek je bila neobična pojava i nije objavljivala albume samo zato što je snimila neke pjesme. Pogotovo ove godine, nakon što je lani pala teška bitka s albumom 'Medulla' ovako nešto, srednje eksperimentalistično, ne bi smjelo biti problem. Zapravo nakon lanjskog eksperimenta nisam siguran ni da je ovo dovoljan iskorak. Ovdje se radi o soundtracku filma 'Drawing Restraint 9' eksperimentalnog filmaša i pjevačicinog muža Matthewa Barneya koji istražuje religijske obrede šintoista i samonametnuta ograničenja, ali kako ga je cijelog skladala Björk potpisan je njenih imenom kao njen album. Obično je slučaj kod ovakve vrste soundtracka da se sastoji od puno minijatura, malo vokala i jedne glavne teme koja zaživi u završnoj pjesmi uz izvod filma. Ovih 11 pjesama su zbilja pjesme. Svaka za sebe i neovisna o ostalima bez one jedne koja ih zaokružuje sve, a nije nevažno ni što su prilične minutaže. Čak se poprilično razlikuju jedna od druge - otvarajuća 'Gratitude' je prilično obična i ima Willa Oldhama za vokalima, 'Bath' nalikuje na stare pjesme Björk, 'Hunter Vessel' je napeta instrumentalna stvar s puhačima u prvom planu, a 'Shimenawa' je također bez vokala i sa naglaskom na stari japanski instrument šo. 'Pearl' je jedina koja nastavlja na ideje s 'Medulla' tretiranjem vokala kao instrumenta uz vrlo malo riječi. 10-minutna 'Holographic Entrypoint' je na japanskom i bez slike je prilično besciljna i kao takva da joj nešto nedostaje je jedina na albumu. Mali doprinos ovog albuma je povratak Leile za koju se nakon dva opasna albuma godinama nije čulo. Iako je potpisana samo kao koautor 'Storm', to malo sudjelovanje poručuje da je žena još živa kao autor.
Postoje zapravo samo dva puta ulaska glazbenika u zrelo doba. Prvi je da kroz banaliziranje eksploatira svoje korijene i na tome raširi bazu slušatelja, zadrži popularnost i održava svjetske turneje u velikim prostorima svake dvije do pet godina. Drugi put je da beskompromisno razrađuje srž svoje ideje. To sad zvuči kao prekenjavanje, ali u osnovi je jednostavno - uzmi svoju originalnu ideju i nemoj s njom u pravcu populariziranja nego je maksimalno razradi. Mislim da to Björk radi. Da je pristala na drugu varijantu dobili bismo vjerojatno žensku varijatnu Paula McCartneya, a i ovaj muški je previše i prestrašan. 'Drawing Restraint 9' je prilično napet album, pogotovo slušan u društvu kad čak postaje iritantan. Nasamo i intimno, a pogotovo uz pomoć slušalica, iritantnih trenutaka je vrlo malo i zapravo je ugodan mali šašavi album. Koji će sigurno biti poznatiji i utjecajniji od istoimenog filma za koji je napravljen.
Kruno Bošnjaković
Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
