|
|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
BLACK DICE: 'BROKEN EAR RECORD'
(DFA/EMI/Dallas; 2005.) 
Zahvaljujući protekciji sve moćnije etikete DFA, moguće je da i ovako nešto bude objavljeno pod paskom major labela, no šira distribucija ne znači i kompromis u slučaju trećeg albuma Black Dice. Uz Lightning Bolt i Wolf Eyes trenutačno najcjenjeniji noise bend na svijetu ne predstavlja lak zalogaj za slušatelje, ali gomila zvukova, koja često prelazi u kakofoniju i oblikuje "pjesme" i može u slušatelja izazvati potpunu dezorijentaciju, ipak ima dozu neobične privlačnosti. Nakon što su se s 'Beaches & Canyons' nakon niza godina provedenih kao neuspješan hardcore bend predstavili kao kozmičko-ambijentalno-mantra-noise gurui te izgubili bubnjara i lani objavili nešto lošiji 'Creature Comforts', Black Dice se vraćaju kao ambijentalno-plesni noiseri što je valjda etiketa koju može ponijeti samo bend iz New Yorka. 'Broken Ear Record' otvara 'Snarly Yow' plesnim beatom i morem apstraktne buke koje se kasnije pretvara u repetitivni drone koji preuzima cijelu kompoziciju. 'Smiling Off' još je bolja sa svojim rastrganim ritmom koji vuče distorzirani bas bubanj i slojem sporih abrazivnih sintisajzera koji dolaze do njima omiljenog motiva - mantričnog pjevanja koje podsjeća na poludjelo indijansko pleme zatočeno u sobi s laptopima. Nakon toga slijedi niz nešto kraćih i mjestimično potpuno apstraktnih pjesama da bi album zatvorila još jedna mantra 'Motorcycle' u kojoj se po prvi put na albumu čuje gitara u prepoznatljivom obliku.
S sedam pjesama u 38 minuta najkoncizniji njihov album, a ujedno možda i najbolji jer je ovakvu glazbu lakše cijeniti i slušati u kraćoj formi.
Karlo Rafaneli
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
