|
|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
BLOC PARTY: 'SILENT ALARM'
(Wichita/Dallas; 2005.) 
Drago mi je da britanski tisak jednom za promjenu hvali bendove koji nisu trećerazredni Oasis i Coldplay klonovi kao obično, ali ipak u slučaju Bloc Party, kao i prošle godine u nešto manjoj mjeri kod Franz Ferdinand, otišlo se malo predaleko. Istina, ovi momci imaju jako solidan album bez i jedne loše pjesme, ali koji isto tako ne donosi ništa novog, sve opet zaudara ne tipičnu britansku pompu i post-punk star dvadeset pet godina, odnosno na Gang Of Four (drago mi je da su se ponovo okupili da i oni malo zarade od svega ovoga ) i Joy Division, ali ovdje i u dobroj mjeri prisutnog utjecaja The Cure koji se najviše očituje u, na momente paničnom vokalu Kelea Okerkea.
Nema ovdje nikakve inovacije, ali ima dovoljna količina solidnih pjesama da cijela priča drži vodu. Najjače oružje Bloc Party su sjajna ritam sekcija i sklonost da se unatoč njoj često ubace u baladni teritorij u kojem također dosta dobro plivaju. Uvodna 'Like Eating Glass' najjača je skladba albuma s ujednačenom kombinacijom poletnosti i nervoze, dok je prvi single 'Banquet' ni po čemu poseban komad post-punka bez posebnog šarma za razliku od također stereotipne, ali efektne 'She`s Hearing Voices'. Nešto laganije 'Blue Light', 'This Modern Life' i završna 'Compliments' zaokružuju dojam o jednom sasvim pristojnom debiju kojeg će jedni obožavati, a drugi pak prezirati iz potpuno krivih razloga.
Karlo Rafaneli
Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
