|
|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
CONNECT: 'PRVO PA MUŠKO'
(Menart; 2005.) 
Kako neka scena stoji može se izračunati po broju objavljenih prvih albuma. U hrvatskom hip-hopu ove je godine objavljeno četiri zamjetna debi albuma. Iza dva stoje solo momci Shorty i Frenkie, suradnja Wooa i Nereda prva je njihova iz koje je nastao cijeli album, a četvrti su Connect. Ono što četvorku iz Zaprešića u sastavu Dragi - Shalla - Jura Blaze - Buraszel izdvaja od svih ostalih je naglasak na zabavu i zezanciju. A, mislim, kakav bi bio bend koji je krenuo u glazbu hitom 'Brige ugasim pjesmom'? Nakon četiri godine postojanja i dvije godine rada izašao im je prvi album 'Prvo pa muško'. Knjižica albuna ne zadrži tekstove pjesama nego su ispod naziva pjesama prilično ozbiljni pseudo-novinarski tekstovi o temama albuma koje su u pjesmama ispričane puno opuštenije. Tu su nezgodne zgode triju momaka s trima djevojkama pod svjetlima kamere u 'Privatni video' (nosi odličnu dosjetku: žena savršena za spotove - "spotična", he-he), a sponzoruša su se sjetili u 'Koga ona voli?' uz pomoć Generala Wooa koji ima običaj prosipati stihove za pamćenje i ovdje nam je ostavio "Drago mi je kad za džabe jebem skupe curice". Nostalgičnom sjećanju na djetinjstvo dali su mjesto u 'Kad smo bili klinci', dok je 'Chagay' najbrža i najplesnija na albumu, a vjerojatno jedna od najbržih i plesnijih općenito u hip-hopu koja je ostala unutar žanra, i točno to je jedan ogroman neisprobani prostor u koji bi trebao zaći današnji iscrpljeni hip-hop. Najlošije gostovanje ovdje je Gopčevo u 'Vuglji, vuglji', kao da je zanimljivo slušati njega kako pjeva o drogama; zapravo kao da je njega zanimljivo slušati kako pjeva o bilo čemu. Puno je bolji beogradski gost VIP u 'Kako je u vašem gradu?' koji opisuje miris njihovog asfalta. U jako ritmičnoj i poletnoj 'Nebo' kao suprotnost stoji tekst o lošem pravosuđu, a prije kraja albuma pojave se moderni muškarci, moderne žene i uobičajene punice, kladitelji, ilegalni imigranti te vrlo sumorna priča o prometnim nesrećama koje su dosad bile možda i najpoznatija stvar iz Zaprešića. Za kraj je ostavljena impresivna i pomalo patetična 'Ako umrem sutra' odličnog zvuka.
Sa samo četiri gostovanja i većinom produkcije iz radionice vrlo dobrog bendovog mahera Shalle uz malu vanjsku pomoć Kooladea, Nacea i Marvela, ovo je jedan album autorski dobrano ograničen na sam bend. Iako je album predug uz očiti višak nekih pjesama, većina je sasvim dobra. Uz partijanerske podloge i zezatorski duh albuma, većina tekstova je pomalo sumorno gledanje na sivilo današnjeg života. A muzika je dobar način da mu pobjegneš.
Kruno Bošnjaković
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
