|
|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
DAVID GILMOUR: 'ON THE ISLAND'
(Columbia/Sony/Menart; 2006.) 
Zadnji solo studijski album, 'About Face', David Gilmour isporučio je slušateljima prije dvadeset i dvije godine, a prije dvanaest godina odradio je zadnji Pink Floyd album 'The Division Bell'. Objavljujući novi studijski album dvije dekade kasnije, Gilmour neće pokrenuti lavinu oduševljenja kao što bi se to vjerojatno dogodilo da je ovaj album objavio petnaestak ili barem, desetak godina ranije. Iako s ovim ne pokušavam umanjiti vrlo pozitivan odjek albuma u široj javnosti, smatram da je album kao takav predugo čekao svjetlo dana. Neosporni talent i posebnosti autora prejaki su da bi se mogli ne zamijetiti. Uvodna 'Castellorizon' vrlo jasno ocrtava granice između kojih se Gilmour kretao radeći na albumu. Naslovna obiluje savršenim solo dionicama i još uvjerljivijim glasom koji, kad te uhvate, vode na savršeni izlet svemirskim prostranstvima. Album u potpunosti ide na ruku poput pamuka mekanim mislima koje lebde među oblacima, iznad nestvarnih prostora, sa nestvarnim pejzažima. 'This Heaven' je moj osobni favorit, a jedna od ključnih pjesama na albumu je 'Take a Breath' koja, iako malo sirovija od ostatka albuma, vjerno prikazuje svu nemogućnost bijega od savršenstva Pink Floyd ma kolika to želja bila. 'A Pocketful of Stones', iako ne nagovještava na početku, razvija se u prelijepu piano-glas kombinaciju gdje Gilmour demonstrira dobru formu.
Na albumu su sudjelovali David Crosby, Graham Nash, Jools Holland i mnogi drugi vrhunski glazbenici koji podlozi albuma daju vrhunsku vokalno-instrumentalnu nadogradnju. A poklonicima Pink Floyd bih poručio da je album vrlo dobar i svakako ga vrijedi okrenuti nekoliko puta.
Marko Cacanoski
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
