|
|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
DEVENDRA BANHART: 'CRIPPLE CROW'
(XL/Dallas; 2005.) 
Prešavši s etikete Young God Michaela Gire na utjecajnu Britansku XL, Devendra Banhart je napravio korak prema širem slušateljstvu, no nije uspio ponoviti prošlogodišnji biser 'Rejoicing In The Hands' kao ni njegov nešto manje zanimljiv nasljednik 'Nino Rojo'. Prvi problem ovog albuma leži u činjenici što suludo produktivni Devendra ovdje isporučuje 22 naslova i 75 minuta glazbe, što je definitivno lakše progutati u dva dijela. Drugi i važniji problem je što ovo jednostavno nije materijal na razini prijašnjih. Paradoksalno, iako je u pitanju dosad najambiciozniji njegov rad, istovremeno je i najmanje uzbudljiv i previše konvencionalan. Dok je prije isporučivao jednostavne, pomaknute folk pjesme, najčešće samo s akustičnom gitarom i u potpuno lo-fi okružju, ovaj je put okupio bend sastavljen od raznih freak-folk suboraca i nehotice skoro pokopao pokret koji je bio jedno od najugodnijih iznenađenja prošle godine. Snaga freak folka leži u ekscentričnosti, neodoljivom šarmu i prije svega dobrim pjesmama. Na ovo potonje je Banhart pomalo zaboravio jer se malo previše zanio pozivajući se na svoje uzore s kraja šezdesetih te gomilanje nepotrebnih ekscentričnosti. Omot albuma kao i pjesma the Beatles s urnebesnim stihom "Paul McCartney and Ringo Starr are Only Beatles in the World" pozivaju se na najveće ikone koje je pop glazba ikad imala, a 'Long Haired Child' neuspješno uvodi električnu gitaru i poziva se na T-Rex svojim hippie-glam zvukom.Veći dio problema leži u činjenici da se Banhart nije uspio u potpunosti prilagoditi proširenom instrumentariju i bendovskom zvuku pa je rezultat umjesto raskošnije slike nedostatak originalnosti njegovih solo pjesama i previše predvidljivi aranžmani. Kao ilustracija toga mogu poslužiti dopadljive, ali klišeizirane 'I Feel Just Like Child' i antiratna naslovna pjesma. Pjesme poput 'Now That I Know', 'Inaniel', 'Chinese Children' ili potpuno tekstualno sumanute 'Little Boys' pokazuju ga u pravom svijetlu, u kojem nije ničija blijeda kopija već iznimno simpatičan osobenjak.
No, bez obzira na sve mane, daleko je ovo od lošeg albuma, samo nije remek-djelo kojeg sam se nadao da će Devendra napraviti.
Karlo Rafaneli
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
