|
|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
DONALD FAGEN: 'MORPH THE CAT'
(Repise/Dancing Bear; 2006.) 
Zlobnik u meni bi rekao da je ovo tipični album za ugodno starenje jednog sredovječnog glazbenika, no ta tvrdnja nije točna jer je Donald Fagen, bilo sam bilo kao polovica Steely Dan, radio manje - više baš ovakvu glazbu još od početka sedamdesetih. Steely Dan su mi oduvijek bili čudni jer mi nije bilo jasno kako bend nazvan po vibratoru iz 'Golog ručka' Williama S. Burroughsa može biti tako nekonfliktan, neagresivan, opušten i nekako bezizražajno ugodan. I tu je odmah jasno zašto uvodna tvrdnja pada u vodu. Fagen je oduvijek radio ugodnu, pomalo staračku glazbu, on se ne mora miriti s burnom mladošću jer je u glazbenom smislu nije ni imao.
Na prvih nekoliko slušanja ovaj album mi se i ne razlikuje previše od 'Aje' Steely Dan iz 1977. Riječ je opet od soft rocku s primjesama popa, laganog funka i jazza. Sve je ugodno, opušteno i dobro odsvirano i ne sumnjam da Fagen vjeruje u svoju glazbu, no sve je nekako previše mirno, na trenutke jednolično i meni poprilično neprivlačno. Ako povučemo do kraja tu analogiju s starošću i Fagenovim stvaralaštvom, znači li to da je ovaj album i većina njegovog opusa ekvivalent mirnoj i ugodnoj mirovini bez egzistencijalnih problema ali ipak pomalo dosadnoj? Meni se čini da je odgovor pozitivan i sasvim mi je jasno zašto mi ovo i ne ostavlja neki dojam jer na kraju krajeva, ja se ipak vidim kako zadovoljno i sa strašću urlam na neku pokvarenu buduću vladu zbog male penzije….
Karlo Rafaneli
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
