|
|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
ESPERS: 'THE WEED TREE EP'
(Locust; 2005.) 
Tko je od vas čuo za Espers, folk trio iz Philadelphie? Nitko. Nitko! Bend je nepoznanica čak i najzagriženijim fanovima americane, što mi se, nakon pomno preslušanog EP-ja, čini pogreškom koju je najbolje odmah ispraviti. Oni su skriveni biser bujajućeg new folk/freak-folk pokreta, a svojim prvijencem i ovim EP-jem zaslužuju da ih se svrsta u sam vrh te scene. Ukoliko volite Pentangle, Nicka Drakea ili Vashti Bunyan i slične trubadure, Espers će vam raznijeti jebenu glavu s ramena! I ne samo to. Vjerojatno će je zasaditi u vrt, zalijevati je svojim vlastitim suzama, pa će iz nje izrasti prekrasno stablo puno tužnih melodija, kao u kakvoj folk pjesmi. Greg, Meg i Brook pravi su majstori, sposobni stvoriti zastrašujuću atmosferu, dok istodobno zadržavaju prostranost i prozračnost, i sve to dok pjevaju o tipu koji bere borovnice za svoju dragu. To postižu uz pomoć uvrnute elektronike i suludih atonalnih solaža na violini gurnutih u pozadinu, dok glavnu teksturu pjesama čine melankolične melodije na akustari i tužni vokali.
Čitav EP zvuči kao suludi spoj Lambchop i Willard Grant Conspiracy koji bi odlično poslužio kao soundtrack za film o ljubavnom trokutu smještenom u Kanzasu, u kojem prevareni muž ubija oboje ljubavnika zahrđalom sjekirom za vrijeme tornada. Zadnjih pet minuta 'Flaming Telepaths', desetminutne folk-goes-noise rasturačine dušu je dalo za takvo nešto. Ostatak. Ostatak može poslužiti za scene vođenja ljubavi u kišna jesenska poslijepodneva.
Hrvoje Frančeski
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
