|
|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
GRANDADDY: 'JUST LIKE THE FAMBLY CAT'
(V2/Dallas; 2006.) 
Ovo bi trebao biti jedan od najtužnijih albuma ikada. Grandaddy su odlučili spustiti zastor na svoju, 14 godina dugu karijeru, što je svakako jedna od tužnijih glazbenih vijesti koje sam čuo posljednjih nekoliko godina. No, umjesto najboljeg albuma godine dobili smo prosječnu zbirku prosječnih pjesama koja nikako ne može poslužiti kao dostojan spomenik ekipi iz Modesta. Iako se na većini pjesama može osjetiti kako se šarm djedica lagano potrošio te kako je ploča nastajala u ozračju kojem je prevladavala bezvoljnost i osjećaj neuspjeha, Jason Lytle i njegova skupina ne-baš-veselih ljudi ipak je uspjela skucati nekoliko sjajnih pjesama koje se bez problema mogu naći u ringu s najboljim stvarima Grandaddy te izaći kao pobjednice. 'Jeez Louise' posjeduje nabrijanu energiju i bijes kakav je krasio njihove rane radove, a Lytle zvuči kao da bi nekome najrađe razbio glavu ciglom. 'Rear View Mirror' je prekrasna i lijena s nepreglednom tugom zakopanom među jeftinim stringovima i zvečećim gitarama, a 'Skateboarding Saves Me Twice' najbolja je stvar na ploči i topim se k'o snješko na suncu kad je čujem. Na žalost, uz još nekoliko stvari, to je sve što je vrijedno spomena sa 'Just Like The Fambly Cat'.
Njihov prepoznatljiv zvuk, koji me oduvijek asocirao na vrele dalmatinske noći ispunjene cvrčanjem cvrčaka, se izlizao, njihov osjećaj za slaganje pjesme se izlizao, i, što je najgore, oni sami su se izlizali poput starog odijela koje se nosi samo za sprovode. Na kraju krajeva, drago mi je što odlaze upravo sad, kad se izvlače zadnjim snagama iz ralja prosječnosti i dokazuju da su još uvijek znaju napraviti dobar komad muzike. Drago mi je. Uistinu ih ne bih volio vidjeti kako pucaju po šavovima.
Hrvoje Frančeski
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
