|
|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
JACK JOHNSON: 'CURIOUS GEORGE'
(Brushfire/Universal/Aquarius; 2006.) 
Čovjek nemoguće običnog imena Jack Johnson svoj je novi album napravio za film, a namijenio djeci. Odlična prodaja 'Curious George' pokazala je međutim i da je soundtrack poznatiji od filma i da su ga kupili mnogi, a ne samo djeca. Bivši surfer koji se stalno smiješi nema neku određenu publiku nego je pogodan za slušanje ako želite nešto ugodno, a nenametljivo i nezahtjevno (ovu riječ ne koristim kao eufemizam za glupo, nego znači točno to - ne iziskuje neki veliki trud kod preslušavanja). Nešto slično ovome u hard-rocku nedavno su ponudili Institute, a ni o njemu ni o njima čovjek nema što posebno ni loše ni dobro reći. 'Curious George' nije bezveze podnaslovljen sa 'Sing-A-Longs And Lullabies' jer ga zbilja karakteriziraju milozvučne i pjesme koje pozivaju na drugarski zagrljaj. Poruke koje Johnson ovdje širi svojom akustičnom gitarom i hrapavim glasom su one prijateljstva, mira, ljubavi i razumijevanje, što su dosta visoki ciljevi, ali Johnson to radi kroz male riječi i prilično skromno čime je domašio svoje visoke ciljeve. Poseban plus zaslužio je za promoviranje vrlo neatraktivnih i ekstremno bitnih ekoloških pitanja u 'The 3 R's' gdje uz dječju podršku na vokalima pjeva "Reduce, Reuse, Recycle', kakvu jasno i bitnu poruku već duže vrijeme nitko nije ovako djeci privlačno i pamtljivo uputio.
Najpohvalnije kod Johnsona je to što je svjestan svoje lige. Muzički i tekstualno on spada u sredinu i niti ne pokušava ciljati više jer bi mu se taj bumerang mogao vratiti. Ta njegova skromnost i igranje uloge koja mu je najprikladnija čini ga pobjednikom u borbi sa slično mainstreamu usmjerenom Jamesom Bluntom kojeg gazi njegovo pretjerivanju u ambicioznosti i ljigavosti.
Kruno Bošnjaković
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
