|
|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
JAMES BLUNT: 'BACK TO BEDLAM'
(Atlantic/Dancing Bear; 2005.) 
Kao najnoviji u nizu "emocionalnih" kantautora, James Blunt je uspio osvojiti srca i novčanike britanske publike koja ga je nedavno dovela na prva mjesta ljestvica albuma i singlova. Naravno, ovaj album je kao stvoren za tu britansku publiku koja je od raznih Coldplay, Keane ili David Grayeva napravila zvijezde, publiku kakve je sve više po cijelom svijetu, a kojoj razni ženski časopisi kroje poglede na riječi poput "romantika" i "emocije" stvarajući od njih poslušne male robote koje kupuju ovakve albume za Valentinovo, godišnjice, rođendane i druge prigode u kojima sebi i drugima licemjerno pokazuju koliko im je stalo. Blunt je mladac koji je u svom 27-godišnjem životu, sudeći po ovom albumu, prošao toliko ljubavnih brodoloma da mu uopće nije bilo bitno što mu je srce umjesto Amorove strelice mogao probiti metak dok je na Kosovu boravio kao vojnik UN-a, što je epizoda koja je iznjedrila jedinu doista dobru stvar ovdje, završnu 'No Bravery'. Ostatak albuma pliva niz struju s pjesmama poput hit singla 'You`re Beautiful' u kojoj James nariče za tobožnje savršenom ženom koju nije propisno ni upoznao. Pjesme su sasvim solidni primjeri singer/songwriter pop rocka, ali su svojom beskrvnošću i preispeglanom i klišeiziranom produkcijom Toma Rothcocka upale u zamku tipičnu za noviju produkciju nečeg što se naziva AAA (Adult Album Alternative) a zapravo je moderni ekvivalent Middle of the Road rocka iz sedamdesetih i osamdesetih kojim su spodobe poput Rod Stewarta i Phila Collinsa punile stadione.
Isprazna glazba za isprazne ljude.
Karlo Rafaneli
Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
