|
|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
LEMON JELLY: ''64 - '95'
(XL/Dallas; 2005.) 
Jeste li se zapitali koji je razlog krize elektronske glazbe u posljednjih par godina. Moj odgovor je jednostavan: došlo je do inflacije riječi. Nekako mi se čini da su se ljudi nakon 2000. zasitili svih tih fraza i jedne jedine rečenice koja se ponavlja kroz cijelu pjesmu. Kao da je ono što je nekad bilo zabavna dadaistička dosjetka potpuno izgubilo svoju draž i ljudi više ne žele slušati nečije besmislene mantre? Poruke, stihovi i pjevanje su opet u modi pa ne čudi sveopća kriza elektronske glazbe (ali i raznih formi instrumentalne glazbe ). Novi album downtempo dua Lemon Jelly savršena je ilustracija gore izrečene teze. U cijelosti konstruiran oko jednostavnih vokalnih i raznih drugih semplova, ovaj album potvrđuje moju sumnju da ono što je u 95` zvučalo inovativno 2005. zvuči nevjerojatno otrcano. Kad se još tome pridoda činjenica da dvije najbolje skladbe na albumu ''88 AKA Come Down On Me' i '64`AKA Go' sadrže najviše teksta ona cijela stvar itekako odiše ironijom. Ali nije to jedini razlog neuspjelosti ovog albuma i recentne elektronske produkcije nekih od heroja devedesetih (Chemical Brothers, Daft Punk, Fatboy Slim, Prodigy itd…) nego se i cijela stvar dobrano istrošila. Plesna elektronska glazba je izgubila svježinu interesantne novotarije, a pošto se ne radi o klasičnoj pop strukturi sve je postalo prilično zamorno kad je inovacija nestala.
Lemon Jelly se ovdje koriste trikovima Chemical Brothers, The Orb, Air i na kraju krajeva i svojim vlastitim, jedini problem je u tome što je sve to viđeno odnosno poslušano već stotine puta. I oni će, kao i mnogi drugi, morati posegnuti za novom vrećom trikova.
Karlo Rafaneli
Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
