|
|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
LETU ŠTUKE: 'LETU ŠTUKE'
(Menart; 2005.) 
"Ja sam autor, odnosno tekstopisac silom prilika. Radio sam to da bih preživio, da ne bih radio u OSCE-u od devet do 17 sati. Da me ne maltretira neki isfrustrirani šef i da ne mogu napisati slova" izjavio je u jednom intervju Dino Šaran, tekstopisac i frontman Letu Štuke i to sasvim dobro objašnjava zašto autor pjesama za Crvenu Jabuku i Severinu i mnoge druge (pizdarije) s ovih prostora ima bend koji nakon skoro dvadeset godina formalnog postojanja ima i više nego pristojan album. Dakle, očigledno je da svoj primarni posao Šaran shvaća kao zanat koji je tek malo ugodniji od birokratskog posla, način da se bezbolnije osigura egzistencija. Znajući za taj njegov primarni posao ovom albumu sam prišao s predrasudama i tim više me prvo preslušavanje iznenadilo kvalitetom, koju zbilja nisam očekivao. No nakon nekoliko slušanja sam zaključio da album ipak ima mana, koje nisam otkrio u prvom slušanju jer sam očekivao balkansko smeće, a naišao na moderan i jako solidan album kojega bi se malo tko postidio.
Prva stvar koja iznenađuje je produkcija Đanija Pervana, inače Rundekovog suradnika iz Cargo Orkestra koji i gostuje u pjesmi 'Sunce'. Složeni slojevi zvuka rijetko se čuju na domaćim albumima, a pažljiva konstrukcija aranžmana koji se podosta mijenjaju unutar same pjesme stvara dojam stilske raznolikosti čak kad i je pitanju pop sarajevske škole koju svi spominju kad pišu o ovom bendu. No zbog toga što pjesme poput 'Gorile u magli' i 'Tepsija' imaju snažan prizvuk prošlog vremena ne znači da Letu Štuke nisu poprilično samosvojan bend. Dovoljno je poslušati briljantnu 'Minimalizam' u kojoj je politička poruka ("Ne zna primitivizam šta je minimalizam") dopunjena semplovima iz 'Maratonci trče počasni krug' i 'Balkanski špijun' da se shvati da nije riječ samo o priučenom tekstopiscu koji je poželio imati ozbiljan bend. Ipak zbog Šaranovog glasa koji luta od bezličnog recitiranja do rundekovskih manirizama i ponekom banalnom dijelu ovo nije vrlo dobar nego samo solidan album. Ipak i takav nadmašuje gotovo kompletnu lanjsku hrvatsku produkciju.
Karlo Rafaneli
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
