|
|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
LEUT MAGNETIK: 'LEUT MAGNETIK'
(Aquarius; 2005.) 
Nekoc davno, ususret sredini osamdesetih godina kada novi val biva na kreativnom izmaku, u bivšoj državi energija undergrounda počinje kolati sve više oko novih tehnoloških naprava. Tri akorda zamjenjuje pritisak na gumb. Klasični rock instrumentarij se osvježava sintevima, kompjuterskim programiranjem, ritam-mašinama i delay efektima. Zvuk zabilježen na magnetofonske trake sve češće podliježe intervencijama rezuckanja, loopiranja i drastičnog farbanja nasuprot suhoparnom stereo miksu koji je nastojao izvući maksimum iz bendovske svirke ne zadirući u integritet postojećeg aranžmana. Bilo je to vrijeme intuitivnog korištenja dub tehnika i stvaranja neke nove, za naše podneblje svemirske elektronske glazbe. Grupe i projekti Beograd, Rex Illusivi, Laibach, Paraf, Borghesia, Videosex, Du Du A, Master Scratch Band, D'Boys, Data, The End Band, Kozmetika, Denis i Denis, Laki Pingvini... spadaju u malobrojnu skupinu sretnika što su uspjeli svojim drastičnim zaokretom u jednoj ipak maloj sredini dobiti ugovor sa tadašnjim državnim diskografima i to u vrijeme dok još nitko nije ni pomišljao na nezavisno "indie" izdavaštvo u postojećim političkim prilikama. Većina njih je ostala na prvoj ploči, ostavljena zaboravu. Uz Laibach i Borghesiu, izdržljivijim su se potvrdili Laboratorija, Električni Orgazam, Idoli, Disciplina Kičme, U Škripcu kao primarno ipak gitaristički bendovi kojima je flert sa elektronskim pomagalima bio samo pozitivan hir. Ubrzo nakon što zabavnjaci iz komercijalno-praktičnih razloga preuzimaju sinteve i ritam-mašine kao svoj trejdmark, inicijalno artistička intencija nikad procvjetale scene čije oruđe biva prokazano kao nesviračko, ubrzo se pretvara u iluziju. Nakon tog poraza, zadnjih 5 godina YU diskografije ne polučuje značajne korake u daljnjem razvoju elektronske glazbe. Godine 1991. techno scena u svijetu bukti, kod nas praši euro dance. Zadnjih desetak godina na snazi su primarno reciklaža i mega-DJ zvijezde, dok Hrvatska daje svoje debitantske techno, house i hip-hop producente. Sve do pojave ovih Leut Magnetik. Kao formacija grupe nasuprot producentima samotnjacima izvrsno se referiraju na svoju glazbenu djedovinu u jednom modernijem, plesnijem, jednostavno rezonantnijem klupskom ruhu. Oni su techno, oni su electro, oni su punk, oni su alter, oni su naši The Rapture. Usvirani i isproducirani istovremeno, genijalno su prokljuvali plesni podij, i Bože moj, oni pjevaju taman koliko treba!!! Nakon Zvuka Broda, Blashka, Aesqea, Qwertyja, Dundova, HC Boxera... određenje kvalitetne hrvatske elektronske scene može otpočeti tekar sada.
Inspirirajuća je činjenica imati pred sobom domaći album spreman za horizontalnu utrku sa zanimljivijim svjetskim "techno" inicijativama. Neki će reći da je retro delirij 80-ih sa svim svojim zastranjivanjima odigrao svoje, pa zašto se onda osvrtati na ove zakašnjele Leute? Možda zato što su bisernog sjaja i što je ovo prvi hrvatski electro-wave-clash doprinos techno pokretu na globalnoj razini, miljama daleko i instrumentalistički
razvedenije od neskrivene banalnosti trendsetiranja curkica iz Lollobrigide. Da se razumijemo, revoluciju nisu naznačili ni jedni ni drugi, stoga retromanija naša stvarnost jest. I ostaje nam jedino re:re:re:reforma po tko zna koji put samo što joj prioritet ne smije biti prilagodba medijskoj konstitutivnosti, što Leuti potvrđuju drastičnim stilskim iskorakom naspram svog prvijenca, već glazba koja se lucidno
osovi oko kreativne iskrenosti.
Višeslav Laboš
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
