![]() |
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
THE MARS VOLTA: 'FRANCES THE MUTE'
(Universal/Aquarius; 2005.)
„Što je preslano nije ni mački nije drago“ kaže jedna poslovica, a Mars Volta ne da su presolili ovaj album nego im je pobjegla cjela kutijam a da pritom nisu stavili skoro nikakve druge sastojke. Svi koji su ih optuživali u vrijeme sjajnog prvijenca 'De–Loused in The Comatorium' da oživljavaju koncept ispraznog i samog sebi dovoljnog prog-rocka došli su ovim na svoje jer su Mars Volta ovaj put to doista i učinili. Koncept albuma pojeo je samog sebe. Navodni dnevnik na kojem je album labavo utemeljen našao je tragično preminuli tehničar benda Jeremy Ward. Ta činjenica dala je za pravo vokalistu Cedricu Blixeru Zavali i gitaristu Omaru Lopezu Rodrigezu da pretrpaju koncept ovog albuma idejama koje su i prije doveli taman do granice pucanja. Ovih pet pjesama (od kojih je posljednja, 'Casssadra Gemini' sekvencirana tako da je čini sedam dijelova koje je besmisleno slušati odvojeno) toliko su razvučene da čak i potpuno smisleni dijelovi propadaju u moru besmislenog instrumentalnog preseravanja koje vodi u slijepu ulicu. Već uvodna 'Cygnus…Vismund Cygnus' se guši u pretjeranom broju dijelova i solaža, a dojam ne popravljaju ni previše ispeglana Omarova produkcija ni poprilično mlak Cedricov vokal kao ni posve besmisleni kvazi-dronoevi na kraju svake stvari koji bi trebali pokazati koliko su avangardni i eksperimentalni, iako su slične stvari stotine puta urađene na puno bolji i suptilniji način pa čak i od strane njih samih. Bljedunjav singl 'The Widow' ne popravlja dojam, a najbolji trenuci albuma su suvisliji dijelovi 'L `Via L` Viaquez', komad latina koji zvuči kao Carlos Santana odsviran od Marca Ribota, te raskošni orkestralni dijelovi 'Cassandre Gemini' koja se na kraju gubi u potpunom instrumentalnom besmislu.
Razočaravajuće.
Karlo Rafaneli
|
|
||||||||
| |
|
|
|
|