![]() |
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
M. WARD: 'TRANSISTOR RADIO'
(Merge; 2005.)
M. Ward jedan je u nizu mladih kantautora koji su skloni tradicionalnu američku glazbu gledati kroz post modernu prizmu. Kao i kod drugih folk mladaca poput Conora Obersta iz Bright Eyes, Sam Beana iz Iron & Wine ili pak briljantnog Devendre Banharta ta se sklonost ne odražava u beckovskom spajanju s kurentnim trendovima već u poimanju tradicionalnog nasljeđa kao oruđa za stvaranje vlastitog autorskog svijeta. 'Transistor Radio' idealan je primjer za ilustraciju te teze. Temeljeći svoj treći album na ideji o ranim danima radija i produkcijskoj dosjetci da pjesme zvuče kao da su doista emitirane preko starog radija, M. Ward postiže atmosferu ugodne nostalgije za vremenima koja nije ni doživio te gradi pjesme na osjećaju pastoralne smirenosti. Aludirajući ovim albumom na ruralnu Ameriku između dva svjetska rata, on stvara egzil, metastvarnost koju nastanjuju ovih 16 pjesama koje ga odaju kao nekog tko čezne za mitskom Amerikom, onom u kojoj Robert Johnoson prodaje dušu vragu za umijeće sviranja gitare, a Jack Kerouack putuje s jednog kraja na drugi za pedeset dolara hraneći se pitama s sladoledom. Ovo je uspio album po tom kriteriju nekog zaboravljenog, nepostojećeg vremena jer pjesme kao što su 'One Life Away', 'Sweethearts On Parade', 'Fuel For Fire' ili 'Hi –Fi' predstavljaju utjelovljenje gore opisanog koncepta. Dojmu eklektičnosti (u smislu da se ne puštaju skladbe samo jednog izvođača ) radio programa doprinose 'Four Hours In Washington' koja kao da je sišla 'Frank`s Wild Years' Toma Waitsa, pomalo surfasti instrumental 'Regeneration No.1' ili rokenrolasta 'Big Boat' kao i dvije obrade, uvodna instrumentalna 'You Still Belive In Me' Beach Boys i završna gitaristička prilagodba 'Well – Tempered Clavier' J. S. Bacha.
Uhu ugodne 43 minute koje možda i niste tražili, ali ipak poslušajte.
Karlo Rafaneli
|
|
||||||||
| |
|
|
|
|