|
|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
NICK CAVE AND WARREN ELLIS: 'THE PROPOSITION' OST
(Mute/Dallas; 2006.) 
Pisanje glazbe za film može biti vrlo sklizak teren, pogotovo ako iza glazbe stoji poznato ime kojoj filmska muzika nije svakodnevica. Kada se uz to nadoveže i činjenica da je to poznato ime sudjelovalo u radu na scenariju filma, javljaju se mnogi glasovi koji kritiziraju iz krajnosti u krajnost. No, pisanje recenzije za soundtrack iza kojeg stoji film koji nisam gledao neprijatno je ako je autor muzike manje poznat recenzentu. U ovom slučaju nije tako. Rekao bih da je ovo soundtrack prosječnih melodija sa prepoznatljivim mrvicama koje su nasumice ispale iz njegovih ranijih uradaka. Nick Cave nije fulao, no daleko je sa ovim projektom od bilo kakve točke oduševljenja ili bolje rečeno kreativnog pomaka. Više mi se čini da mu je scenarij bio primaran, a ovo je napravio jer se jednostavno našao tu. Nadam se da je scenarij zanimljiviji. Plus, tu se od doživljaja oduzima većina Bad Seeds, osim Warren Ellisove violine koju bih usred noći prepoznao svatko tko je barem jedanput okrenuo album na kom je radio i Ellis. Pjesme se poigravaju maštom slušatelja u vezi sa mogućim razvojem i raspletom događanja u samom filmu. Pretpostavljam da tu ima mnogo prašine, očaja, bijesa, krvi, pljuvačke, prošlosti bez budućnosti, nasilja, sunca i hladnoće. Na sve me to podsjeća savršena violina, piano, sramežljiva i neviđeno nervozna gitara te poetični, no i ne previše potrebni autorovi izleti.
'The Rider Song' me ganja na doživljaj što se zove "konec", "the end", "ende", "kraj"… i sve ono što se prikazuje još pet minuta na filmskom platnu kad radnja filma završi, a svi ustanu, a ja ostanem u sjedalu do zadnjeg slova. Samo zbog poštovanja prema autorima i suradnicima.
Marko Cacanoski
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
