![]() |
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
OKKERVIL RIVER: 'BLACK SHEEP BOY'
(Jagjaguwar; 2005.)
Kad emocionalni, pretjerani i nervozni vokal Willa Sheffa potpuno preuzme kontrolu nad najboljim pjesmama ovdje, odmah mi na um prvo pada Conor Oberst, odnosno Bright Eyes, ali za razliku od njih ovo je nešto što bez problema mogu slušati i voljeti. Zašto je tome tako ne znam. Okkervil River sviraju sličan, emocijama jako natopljen alter folk - rock, ali su u mojim očima lišeni jedne samodopadne crte koje Bright Eyes posjeduju. Već nakon dopadljive minijaturne naslovne obrade Tima Hardina, stvari postaju smrtno ozbiljne s 'For Real', pjesmom koju preko ruba tjeraju Sheffov dramatični i na momente paničan vokal i izvrsna gitara. 'In A Radio Song' me možda samo zbog naslova asocira na posljednji album M. Warda, a možda i zbog toga što je jednako nostalgična. 'Black' se opet vraća na teritorij 'For Real' na kojem su uostalom Okkervil River i najuspješniji, što potvrđuju i kasnije 'A Stone' i fenomenalna osmominutna 'So Come Back, I Am Waiting'. Emocionalna uvjerljivost ovih pjesama kao i energija s kojom su isporučene nadilaze njihove mane, a tome pridonose i stihovi poput "Some nights the blood from real cuts feels real nice when it's really mine" u 'For Real' koji sasvim dobro objašnjavaju prirodu benda.
Oni koji misle da plač ima povod i svrhu neka se klone ovog albuma, Okkervil River rade melankoličnu glazbu jer znaju da je osmijeh na licu uglavnom tek paradna pojava kojom prekrivamo sranja kojih se stidimo.
Karlo Rafaneli
|
|
||||||||
| |
|
|
|
|