|
|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
OPETH: 'GHOST REVERIES'
(Roadrunner/Dinaton; 2005.) 
'Ghost Reveries', osmi album Šveđana Opeth demonstrira rijetku lakoću izvođenja iznimno kompleksne i zahtjevne glazbe na način koji nije opterećen pretenzijama prefiksa prog koji obično okačimo o ovakve albume. U današnje vrijeme za riječ prog se u krugovima audiofila uglavnom veže negativno značenje, ona obilježava bendove čije su pretenzije i želje daleko veće od njihovih mogućnosti. Međutim u ovom slučaju riječ prog nema negativan prizvuk, Opeth su bend koji je već na početku karijere odlučio izaći iz uskih death-metal okvira, a ovaj album kao možda njihov najbolji potvrđuje ne samo u kojoj su to mjeri uspjeli nego i koliko je zapravo teško klasificirati njihovu glazbu.
Ono što ih čini vrijednima pažnje je osjećaj za mjeru i posvećenost detaljima jer, premda četiri od osam pjesama traju po desetak minuta, album nikad ne prelazi u monotoniju i dosadu, a razlog tome je velika količina promjena i dijelova unutar same pjesme. Uzmimo za primjer izvrsnu uvodnu 'Ghost Of Perdition' koja nakon par uvodnih akustičnih sekundi prerasta u death furiju kojom dominira urlik vokaliste i frontmena Mikaela Akerfeldta, no nakon tog dijela događa se sjajna toolovska promjena tempa koju zatim slijedi još jedan brutalni dio pa zatim i delikatni i bezbolan prijelaz u prelijepi akustični pasaž i sve se to smjenjuje jedno za drugim prirodno i posve fluidno u nešto više od deset minuta pjesme. Upravo je takva igra kontrastima najveća vrlina benda jer kad uđu u melankolične prog rock balade poput Hours Of Wealth i Isolation Years, Opeth baš kao i na prošlom albumu 'Damnation' koji je bio posve u tom smjeru, ostavljaju dojam da su previše dužni progerskim bendovima iz sedamdesetih što zapravo i nije slučaj. Iznimka od tog pravila je prelijepa balada 'Atonement', u cijelosti orijentirana ka istočnjačkoj ritmici i melodioznosti obavijena zdravom dozom mističnosti i psihodelije.
Karlo Rafaneli
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
