|
|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
ORANGE JUICE: 'THE GLASGOW SCHOOL'
(Domino/Dancing Bear; 2005.) 
Nesuđene zvijezde new popa s početka osamdesetih, Orange Juice su pomogli pretočiti post punk estetiku u ono što ćemo godinama kasnije nazivati indie popom. Domino je objavljivanjem ove kompilacije, kolekcije ranih singlova za nezavisnu škotsku etiketu Postcard i demo snimki prije prvog albuma 'You Can`t Hide Your Love', koji ih nikad nije pretvorio u mainstream zvijezde, konačno vratio Orange Juice tamo gdje im je i mjesto - na policu s bendovima koji su veći utjecaj ostavili nakon raspada i utjecali na gomile drugih. Ove poprilično nedotjerane snimke svjedoče o neporecivom amaterskom šarmu benda koji je miljama daleko od post punk mraka koji je polako završavao, ali i previše neušminkan da bi postao dijelom 80`s popa. Sva načela poetike Orange Juice mogu se pročitati u sjajnim singlovima poput 'Falling and Laughing', 'Simply Thrilled Honey' ili 'Consolation Prize' koji s ponosom i glazbeno i tekstualno nose anti-rokersku, anti-macho naljepnicu. U 'Consolation Prize' Edywin Collins s ponosom ispaljuje refren "I`ll never be a man enough for you" preko prekrasne i poletne melodije i najavljuje Morrisseyevu 'Heaven Knows I Am Miserable Now' poetiku koja će naći plodno tlo u svijetu pop glazbe do današnjih dana.
Ova kompilacija svjedoči o tome kako svatko može biti svoja privatna pop zvijezda uz malo truda i talenta, a da se pritom ne osvrće previše na ono što drugi govore.
Karlo Rafaneli
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
