![]() |
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
QUASIMOTO: 'THE FURTHER ADVENTURES OF LORD QUAS'
(Stones Throw; 2005.)
Madlib je jedan nevjerojatno vrijedan čovjek. Mislim, popis imena pod kojima izdaje glazbu nekoliko je puta veći od svih Ol' Dirty Bastardovih aliasa, a on sam je produktivan kao svi Wu-Tangovci zajedno. Moje su uši dosad najviše slušale radove pod ovim, njegovim najčešćim imenom, ali protutnjali su mi kroz glavu i Quasimoto, Dudley Perkins, Yesterday's New Quintet, suradnje u odličnim projektima Jaylib i Madvillain, a nije mi loša ni njegova produkcija davnog albuma benda Lootpack ili njihovog člana Wildchilda. Svi su ovo hip-hop projekti prilično na cijeni, a budući se Madlib dokazao remiksirajući jazz i soul, zbrojeno dobijemo vjerojatno najvećeg čovjeka u underground hip-hopu danas. Posljednji u nizu njegovih radova je 'The Further Adventures Of Lord Quas', hip-hop album potpisan kako i inače radi u ovim slučajevima s Quasimoto. Izašao je uz vrlo malo pompe jer uz toliko projekata i suradnji jednog čovjeka teško je izdvojiti album. Nakon projekata Jaylib i Madvillain moram priznati da sam očekivao iznenađenje s 'Further Adventures…'. Sviđala mi se pomisao da bi Madlib mogao dalje otići u eksperimentiranje i avangardu jer točno tog manjka danas u hip-hopu nakon što su se ostali inovatori "normalizirali" ili prestali s djelovanjem. Cijeli hip-hop svijet sada zvuči prilično standardizirano i neki iskorak nužan je bio da osvježi igru. No, Madlibu je rad s MF Doomom i Jay Dillom dovoljno avangardan i novim solo radom opet zvuči prilično uobičajeno. Za neovisni hip-hop barem, ali i općenito ne vidim zašto se ovo ne bi puštalo na svim radijima jer nije toliko različito od Jay-Z-a, osim u količini novca koji stoji iza njega. Očekivanje nečeg skroz vanrednog na prva se slušanja sudarilo s običnošću albuma pa sam se morao drukčije postaviti. Tada mi je postala zanimljiva činjenica da 'Further Adventures…' nije toliko dalek od 'College Dropout' svojim stavom prema soul glazbi, s tom razlikom da Madlib stvari radi manje glamurozno i puno skromnije. Ali duhovitost i slušljivost su tu Dobitak je pak sasvim dobar, ali malo ziheraški album bez imalo iznenađenja. Takve sasvim slušljive radove, ali s manjkom avanturističnosti ove su godine već izdali 50 Cent i Queens Of The Stone Age koje sam također puno slušao, ali ne zbog inovacija nego zato što ugodno zvuče. Glavna atrakcija albuma je njegovo idejno smještanje u jednu zgradu, a lajt motiv je "trava". Konzumiranje, odnos opijata s obzirom na generacije, položaj u američkom društvu sada i u doba kad je bila na manje zlom glasu. Druga zanimljivost je pojavljivanje filmaša Melvina van Peeblesa na osam od 26 pjesama, dok je treća legendarna lajna (koja i na hrvatskom, vidu čuda, super zvuči) koja glasi "cuclaj mi iz šupka!".
Očekivao sam da ću dobiti više, a mislio sam da ću slušati manje.
Kruno Bošnjaković
|
|
||||||||
| |
|
|
|
|