![]() |
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
RUFUS WAINWRIGHT: 'WANT TWO'
(Polydor/Dallas; 2005.)
Da se prisjetimo zašto su ono osamdesete bile ružne godine: pretjerivanja su shvaćana kao izraz osobnosti, modni eksperimenti nisu provjeravani nego su bačeni ravno na ulicu, a kič je bio temelj stila sveg živog. Oćeš glazbu, modu, filmove, kič je bio dokaz da je nešto u ravni s vremenom. 20 godina je donijelo nešto razuma pa su ovi moderni post-punkeri skužili da moraju importirati malo više stila u svoju pojavu jer bi inače grozno izgledali i nitko ih ne bi ozbiljno shvatio tako da sada djeluju dobro s možda malo premalo riskiranja. Zapravo, kao i muzika, dosta je to kod njih sve minimalistički. Tako je valjda i bolje jer da im se pruži prilika možda bi se pokazali u punini neukusa. U tom muzičkom svijetu je onda normalno da netko tko naginje artizmu bude antipod tim suzdržancima. Uz rizik da se kardinalno zezne. 'Want Two' je četvrti album Rufusa Wainwrighta i drugi iz «Want» serijala i nešto je najkičastije što sam u zadnje vrijeme slušao. Mislim, bez srama i sasvim ozbiljno na isti album zamiješati islamsku mistiku, kršćansku sakralnost, pop orkestralnost, gay ikonografiju s intimnim tekstovima koji ne poznaju granice, govori da ovaj čovjek ne poznaje granice, ili ih svjesno krši. Nedostaju mu možda gitarske solaže iz sweet metala osamdesetih da šarenilo iskoristi do maksimuma. Ne bih rekao da Rufus ne zna što radi. Naprotiv, on je odlučan u tome da mu album mora ovako zvučati i siguran je da je u pravu, odnosno da ovakva glazba točno predstavlja njegovu dušu. Jest da pred kraj albuma odustane od Eltona Johna i počne se približavati Elliottu Smithu, ali do kraja ostaju njegov presenziblian glas (poput Thoma Yorka u religioznom transu) i komično pretjeravajući tekstovi (ali kapu skidam za stih "The gay messiah is coming").
‘Want Two’ je grandiozan, kičast, teatralan, prekrcan, hiperemotivan, iskren do boli, samouvjeren barokni religiozan gay album. Savršena suprotnost estetici koja svoj manjak ukusa prikriva uniformnošću i savršeno neprobavljiv ako ga ne shvatite kao čačkanje ustajalosti.
Kruno Bošnjaković
|
|
||||||||
| |
|
|
|
|