|
|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
SECRET MACHINES: ‘TEN SILVER DROPS’
(Reprise/Dancing Bear; 2006.) 
Teksašani Secret Machines su na svom prvom albumu Now Here Is Nowhere iz 2004. predstavili svoju viziju spajanja space rocka s stadionskom širinom i melodioznošću, a drugi put za redom to im nešto manje polazi za rukom. Ovaj album se doima kao nekakvo neželjeno dijete U2 i Neu!. Premda ovdje ima sasvim dobrih trenutaka poput 'All At Once (It`s Not Important') ili 'Daddy`s In The Doldrums' teško se oteti dojmu da prekomjerna ambicioznost nije pokrivena s dovoljno dobrih pjesama. Zvuk benda je i ovaj put epski i impresivan, no kao da sve te naslage zvuka pokazuju da bend zapravo nema pravu inspiraciju. Također, bonamovska snaga bubnjeva ovdje je izgubljena zbog nešto ispoliranije produkcije, a bojim se da su svoje najjače adute (kojih nije bilo mnogo) potrošili na prvijencu jer je ovaj album loš pokušaj kompromisa, ovo je glazba bez kreativnog i komercijalnog potencijala koja eventualno može poslužiti za soundtrack neke space opere o putu u svemir. Većina emocionalnih dijelova prisutnih u gitarama i vokalu i začudni efekti koji ih okružuju ne doimaju se neiskrenima nego jednostavno neuspjelo izvedenima, no to zapravo i ne čudi s obzirom na kompliciranost zadaće koju su si Secret Machines zadali. Stadionski kraut rock? Mislim da to baš i neće ići, bar ne na ovaj način. Sadržajnije pjesme bi im idući puta mogle biti od pomoći jer samo ambicija i produkcija nisu dovoljni. 
Karlo Rafaneli
Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|