|
|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
SONYA KITCHELL: 'WORDS CAME BACK TO ME'
(Velour/Starbucks Hear Music; 2006.) 
Preko Velike Bare u predivnoj zemlji Americi, u državi Massachusetts prije sedamnaest godina rodila se Sonya Kitchell. I umjesto da se igra sa prijateljicama i da krstari trgovačkim centrima ne bi li ugledala svoju simpatiju, djevojka je snimila svoj prvijenac nedugo nakon objavljivanja EP-ja 'Cold Day'. A povrh toga ovaj album nije samo genijalno otpjevan i odsviran, već je ona i skladateljica! Normalno je da je nedostižna ili neuzvraćena ljubav logična inspiracija u tim godinama, a sva se radnja odvija na brzoj pruzi u vagonima folka, popa, soula, bluesa i jazza. To tako dobro funkcionira da je prosto neshvatljivo da je ovako zrele i zaokružene pjesme napisala maloljetna djevojčica. Jest da je utjecaj bogova spomenutih žanrova tu, no i Sonya je ugravirala mnogo svoje snažne osobnosti u svaku pjesmu. 'Train' je kompozicija koje se ni jedna Norah Jones ili još neka starija poznata teta božanskog glasa ne bi stidjela otpjevati. Sonyin glas i piano dionice usplahirile bi i anđele na nebu, a kamoli ne smrtnike na Zemlji. 'Can't Get You Out Of My Mind' izrazito me podsjeća na atmosferu sa albuma Peter Malick Group 'New York City'. Napraviti savršenu blues pjesmu i smjestiti je u radijski format, a da ne izaziva podsmijeh okorjelih bluzera nije baš posao za svakoga. Akustična gitara sastavni je dio svakog aranžmana i ponajbolje se osjeća na 'Tinted Glass' te 'Jerry'. 'I'd Love You' me prvo asocirala na pubertetsku ljubav i "voli me, ne voli" šprehu, ali brzo je postala još jedan osobni favorit.
I ne bih se više zadržavao na pretjeranim hvalospjevima, no želim skrenuti pozornost da snimiti ovako svirački zreo, poetičan i iskren album sa sedamnaest godina znači da duboko u genima morate imati urođeni talent, a u duši oluju emocija, slika i prilika.
Marko Cacanoski
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
