![]() |
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
THE BRAVERY: 'THE BRAVERY'
(Island/Aqaurius; 2005.)
Antiiznenađenje godine definitivno su The Bravery. Dalo bi se razgovarati i o dužim razdobljima i težim kategorijama, ali nema potrebe trošiti velike riječi na mali bend. Prije nego su išta objavili bilo je savršeno jasno da njihov vagon vuku lokomotive Franz Ferdinand i Killers. Isto tako je očito bilo da, ako žele imati ikakve veze s aktualnošću, Bravery moraju dodati više disco prizvuka. Iz jednadžbe na koju nisu imali nikakvog utjecaja i iz čiste logike potražnje rodio se njihov prvi album 'The Bravery'. Nemam ništa protiv toga da se bendovi osnivaju menadžerski a ne sa strašću, samo me zanima što će se iz toga izroditi. A rodio se album kojeg jedva da ima potrebe preslušati. 'The Bravery' je album od jedaneast pjesama sint-rocka i to je najbolje što se o njemu može reći. To što je relativno plesan i energičan znači da može dobro poslužiti u klubu ili kod društva koje želi glazbu koja ne traži nikakav angažman je praktično, ali slučajući ga na samo nemaš šta dobiti od tih pjesama s dvije kitice. A kad se koncentriraš na glazbu vidiš koliko je suha i slabašna i zapravo prilično nepoticajna pa tako i na ples. Vrhunac 'The Bravery' je 'An Honest Mistake', prva stvar s albuma, singl, spot i pjesma koja ima nekakav refren. A uz najbolju volju ona pak nije ni do koljena 'Somebody Told Me' Ubijača i većini opusa Prijestolonasljednika. Ostatak su dosadnjikave pjesme s puno sint-popa, malo energije i nikakvom porukom. Zato ih treba preskočiti i prigrabiti LCD Soundsystem.
Kruno Bošnjaković
|
|
||||||||
| |
|
|
|
|