|
|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
WILCO: 'KICKING TELEVISION - LIVE IN CHICAGO'
(Nonesuch/Dancing Bear; 2005.) 
Iako znam da spadam u manjinu i dalje smatram posljednji studijski album Wilco 'A Ghost Is Born' promašajem. Za mene je to nedokuhani komad eksperimentalnog classic rocka, nešto kao Grateful Dead na pretencioznom umjesto acid tripu, tako da ni sedam ovdje prisutnih od njegovih dvanaest pjesama ne može promijeniti moje mišljenje. Srećom tu je i isto toliko bisera s remek djela 'Yankee Hotel Foxtrot' te savršena 'Via Chicago' koja je uz 'Shot In The Arm' jedina uvrštena s izvrsnog 'Summerteeth'. Izuzevši uvodnu 'Missunderstood' nije zastupljeno ništa iz ranije faze, što i ne čudi posebno s obzirom da je bendova postava, izuzevši dakako frontmena Jeffa Tweedyja poprilično mutirala ne samo od početka karijere nego i od 'A Ghost Is Born'. Najneobičnija i najnovija Tweedyjeva akvizicija je avangardni jazz gitarist Nels Cline koji je ovdje većim dijelom poprilično ukroćen, ali zato obogaćuje freakout dijelove u 'Handshake Drugs' i 'At Least That`s What You Said' koji su na 'A Ghost is Born' zvučali poprilično mlako. To dobro dolazi cijelom materijalu s tog albuma, ali recimo 'I Am Trying to Break Your Heart' takva obogaćivanja ne treba jer bi bila savršena da je odsvira i prateći bend Miše Kovača. I tu dolazimo do glavnog problema ovog albuma. Četrnaest od njegovih dvadeset tri pjesme je s posljednja dva studijska albuma, a ta dva albuma su posve različita ne samo kvalitativno nego i sadržajno i dok su pjesme s 'A Ghost Is Born', bile kakve bile, puno pogodnije za živu svirku, pjesme s 'YHF' su jednostavno toliko dobro složene da im se ne smije ništa ni oduzimati ni dodavati i to pomalo kvari čar žive izvedbe. Ipak, 'Kicking Television' predstavlja kompetentan živi bend u raskošnoj šesteročlanoj postavi koju bi Tweedy trebao zadržati i za sljedeći, nadam se, fokusiran studijski album. 
Karlo Rafaneli
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|