![]() |
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
YEAH YEAH YEAHS: 'SHOW YOUR BONES'
(Polydor/Aquarius; 2006.)
Kad za neki bend kažemo da je „singles“ bend to se zapravo odnosi na dojam da nemaju dovoljno koncentracije za održati kvalitetu cijeli album, ali znaju savršeno pogoditi dobru i pamtljivu pjesmu. Što se mene tiče Yeah Yeah Yeahs upravo su takav bend, od prvog istoimenog EP–ja bilo mi je jasno da teško mogu održati manijakalnu energiju 'Bang' pa makar i 15 minuta njegovog trajanja. Debi album 'Fever To Tell' je jednako tako bio obilježen biserima poput 'Date With The Night', 'Rich' ili 'Maps'. Svako naredno izdanje YYY bilo je sve ispoliranije i razrađenije pa ni ovaj album nije iznimka, no ostalo je isto staro obilježje – pojedine pjesme potpuno zasjene cjelinu. Prvi singl 'Gold Lion' toliko je ljepljiva i pamtljiva pjesma da mi refren nije izlazio iz glave već nakon prvog slušanja iako sam zaboravio naslov pjesme. 'Fancy' i 'Phenomena' su sjajne moderne rock stvari, iako nemaju žestinu njihovih ranih radova, a dvije završne balade 'Warrior' i 'Turn Into' spadaju u najljepše pjesme koje su ova dva momka i djevojka dosad napravili.
Ono što ih razdvaja od većine retro konkurencije nije samo dar za sjajnu pop pjesmu nego i očita želja za razvijanjem. Iako i ovaj album nema potrebnu koherentnost koja odlikuje istinski dobar bend, sasvim je jasno da YYY ne žele samo ponavljati formulu koja ih je proslavila. Zbog toga se 'Show Your Bones' može doimati kao razvodnjavanje koncepta, no s druge strane sve bolji i razrađeniji aranžmani u većoj mjeri nadoknađuju energiju početaka. Ovdje postaje jasno da je u pitanju bend koji će nastaviti svoju evoluciju, hoće li pritom uspjeti doći do potpunog trijumfa ostaje za vidjeti, no već nakon dva albuma oni imaju više materijala za jedan pošteni best of nego većina bendova nakon dvadeset godina karijere.
Karlo Rafaneli
|
|
||||||||
| |
|
|
|
|