• 07.12. (17:30)

    Josip Kregar: Malo po malo sve više dominira voluntarizam

    Nad prizivom savjesti, oko kojeg je krenula velika sprdnja nedavno u vezi one ljekarnice, zamislio se Josip Kregar nakon što su mu u kući bili majstori koji su, zato što su kao Jehovini svjedoci zbog priziva savjesti odbili primiti oružje, bili osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne. “Gledam ih zgrožen, jadni ljudi su skoro pola života proveli u zatvoru zbog prigovora savjesti. Bili su ponižavani i vrijeđani jer se ne žele boriti protiv neprijatelja i nisu patrioti. Utučen sam primio sve njihove slikovnice o vjeri…” – piše Josip Kregar u uvodu svoje kolumne na Autografu.

  • Slične vijesti

    Prekjučer (14:00)

    Za žile rezat

    Klauški: Sve raširenije nasilje simptom je duboke erozije ovog društva

    Klauški je pobrojao sve slučajeve nasilja u Hrvatskoj u zadnje vrijeme i na temelju toga donio zaključke: Nasilja se ne procesuira niti osuđuje s najviših razina vlasti. I kad nemamo fizičko nasilje, imamo političko nasilje: nad voljom birača, nad zakonima, nad procedurom, Ustavom, nad zdravim razumom i bazičnom pristojnošću. Nad izbornim rezultatima. Nasilje se kapilarno širi kroz sve pore ovog društva, od obitelji do škole, od huligana do policije – piše Tomislav Klauški koji je i dalje opsjednut predsjednicom, čak i kad kaže nešto u redu.

    Petak (10:30)

    Sumrak demokracije

    Klauški: Izbori su ništa, prevara je sve – prebjezi ubijaju političku scenu

    HDZ i Bandić drže vlast u Saboru i Zagrebu na kupovini glasova i izdaji birača. Time izazivaju gađenje birača i uništavaju ono malo povjerenja u političke stranke, otvarajući vrata populistima, demagozima i radikalima. Tako se slažu većine na državnoj i gradskoj razini. Na pohlepi, izdaji, ucjeni, slabosti, na mržnji, prijetvornosti, sebičnosti. Na korupciji i trgovini – piše Tomislav Klauški za 24 sata

    Četvrtak (21:30)

    Do posljednjeg daha

    Klauški: Bizarno ukazanje bolesnog Milana Bandića u Skupštini

    Dobro kaže Jadranka Kosor, prizor Milana Bandića s plućnom embolijom i štakama u Gradskoj skupštini “jedna od najnevjerojatnijih slika hrvatske politike”. Sigurno jedna od najbizarnijih. Čak je i sam Bandić jutros dao prilog toj bizarnosti izjavivši pred novinarima: “Ako i umrem, napravio sam dovoljno”. Njegova izjava izazvala je dodatnu mučninu u inače mučnom prizoru teško bolesnog gradonačelnika koji bježi iz bolničke postelje kako bi spasio svoj proračun, pa čak i pod cijenu vlastitog zdravlja. Pa i života… – komentira događaj dana Tomislav Klauški na 24 sata.

    Četvrtak (09:30)

    Ladislav Tomičić: Oni odgajaju djecu sami protiv svih

    Profesor Tehničke škole u Čakovcu rekao i najvažniju, ključnu stvar, koja bi hrvatsku javnost i obrazovni sustav morala zaintrigirati više od bombastičnih naslova: “Mene ne štiti sustav, mene ne štiti uprava škole, ravnatelji su ok, ali sustav nastavnike ne štiti.” Svi koji su zaposleni u školstvu znaju da je ovaj problem naročito izražen u tehničkim i strukovnim školama, onima gdje gro učeničke populacije čine muška djeca. Rad u ovim školama ponekad je neizdrživ, jer zapravo ne postoji sustav mjera koji bi obuzdao neodgojene i nasilne učenike, kakvih ima u svakoj školi – stao je u obranu i zaštitu profesora Ladislav Tomičić u kolumni za Novi list.

    Četvrtak (07:30)

    Svi mi migranti ili njihovi potomci

    Dežulović: Trbuhom za kruhom, dupetom za petom

    …Onda je došla Republika Hrvatska, i ono malo Hrvata što ju je uopće dočekalo konačno je, prvi put u povijesti, moglo na put s putovnicama svoje nezavisne, slobodne i suverene države. Najnovija obećana zemlja zvala se Irska. A onda su Ujedinjeni Narodi pripremili u Marakešu nekakvu konferenciju o migracijama. I Hrvati popizdili. Ustravili se, eto, Hrvati pred mogućnošću da bi nakon njih još netko mogao krenuti tražiti sreću po dekadentnom rimskom carstvu, pa se iznebuha pojaviti na onom Ivekovićevom pejzažu – piše Boris Dežulović o povijesti Hrvata i naših migracija. I kao uvijek ima poanta koju ovdje ne otkrivamo.

    10.12. (18:30)

    Kao da jesmo

    Mario Stanić: Nikad Bliže

    Ako Srbija dobije tu čast da skupa s Bugarskom, Rumunjskom i Grčkom bude domaćin najvećeg nogometnog spektakla na planetu, nemojte biti ljubomorni, nema potrebe tugovati i suze liti. Možemo biti ponosni jer malo je falilo da to budemo mi! Stvarno. Nikad nismo bili bliže. Tik pored nas, za dlaku! – piše Mario Stanić i prisjeća se vica kako je mali Ivica u školi “umalo dobio peticu”.

    05.12. (12:30)

    Boris Jokić: Tko će Hrvatsku bolje obraniti – raštimani F16 ili učiteljica Marta?

    ‘Kužiš, jednostavno moram. Nemamo love za renovaciju stana. Možeš misliti kako mi je kad ujutro dođem na nastavu. Frka mi je samo da me učenici ne vide’, objašnjava mi kolega iz studentskih dana zašto nakon pune satnice u srednjoj školi noću vozi Uber. Nije jedini… Ako počinjete nastavnički put u Madridu, bruto godišnja plaća bit će 35 tisuća eura, dok ćete u Sofiji zarađivati 8,5 tisuća. Visoka primanja odgojno-obrazovnih radnika u zapadnoj Europi rezultat su svjesnog ulaganja ovih društava u ljude koji rade s ljudima – piše Boris Jokić za Tportal.

    05.12. (08:30)

    U komediji i politici tajming je sve

    Sanja Modrić: Tajming kao bog i batina

    Više nema govora da će se stići na vrijeme pa se Vlada sprema tražiti od Ustavnog suda produžetke za novi zakon o pobačaju… No, samo netko tko je noćas pao s Marsa čudit će se kako su se vlasti odjednom našle u cajtnotu iako su imale pune dvije godine da novi zakon pripreme i pošalju pred Sabor. Plenkoviću i njegovoj struji u HDZ-u ne odgovara da im oko zakona o pobačaju konzervativna desnica i Crkva opet piju krv i ponovo ga difamiraju pred onim dijelom biračkog tijela koje će obiteljaši i slične skupine napaliti protiv do maksimuma – piše Sanja Modrić za Novi list

    03.12. (23:30)

    Boris Dežulović: Pravda za imotsku psovku

    Neupućeni kakav kulturni antropolog pomislio bi kako to u Imotskoj krajini živi buntovan neki paganski svijet, ali znamo da je to najdalje što je od istine uopće moguće otići: Imoćani su gotovo konsenzusom katolički vjernici. Ne bi to smjelo biti paradoksalno, jer u strogo teološkom smislu psovanje Boga je ultimativni znak čvrste vjere. Kad ja, recimo, psujem Boga, nitko to ne shvaća ozbiljno. Imoćanima pak bogohuljenje je najviši, konačni stupanj intimnosti sa Stvoriteljem, katolička nirvana. Kad Imoćanin psuje Boga, neumjesno je moralizirati i miješati se: to je između njih dvojice, samo njihova stvar – piše u slavu imotske psovke Boris Dežulović za Novosti.

    28.11. (19:30)

    Boris Dežulović: Deset krvavih sekundi

    Bilo je jedanaest sati, dvadeset pet minuta i deset sekundi, u ponedjeljak 29. listopada 1918. godine. Točno deset sekundi, koliko je u prošlo između “proglašuje se nezavisnom državom…” i “…pristupa u zajedničku suverenu državu”, deset sekundi ispunjenih frenetičnim aplauzom, suzama radosnicama, pjesmom, cvijećem sa galerije, mahanjem zastavama i euforičnim skandiranjem “Živila Hrvatska!” – toliko je, eto, trajala danas posve zaboravljena prva hrvatska nezavisna država iz 1918. – piše precizni povjesničar Boris Dežulović za N1 o nastanku i propasti prve moderne hrvatske države i nalazi sličnosti sa sadašnjom “trećom Hrvatskom”, pa bi, slutimo, mogao dići živac mnogim bukvalistima.

  • Slične vijesti

    Prekjučer (14:00)

    Za žile rezat

    Klauški: Sve raširenije nasilje simptom je duboke erozije ovog društva

    Klauški je pobrojao sve slučajeve nasilja u Hrvatskoj u zadnje vrijeme i na temelju toga donio zaključke: Nasilja se ne procesuira niti osuđuje s najviših razina vlasti. I kad nemamo fizičko nasilje, imamo političko nasilje: nad voljom birača, nad zakonima, nad procedurom, Ustavom, nad zdravim razumom i bazičnom pristojnošću. Nad izbornim rezultatima. Nasilje se kapilarno širi kroz sve pore ovog društva, od obitelji do škole, od huligana do policije – piše Tomislav Klauški koji je i dalje opsjednut predsjednicom, čak i kad kaže nešto u redu.

    Petak (10:30)

    Sumrak demokracije

    Klauški: Izbori su ništa, prevara je sve – prebjezi ubijaju političku scenu

    HDZ i Bandić drže vlast u Saboru i Zagrebu na kupovini glasova i izdaji birača. Time izazivaju gađenje birača i uništavaju ono malo povjerenja u političke stranke, otvarajući vrata populistima, demagozima i radikalima. Tako se slažu većine na državnoj i gradskoj razini. Na pohlepi, izdaji, ucjeni, slabosti, na mržnji, prijetvornosti, sebičnosti. Na korupciji i trgovini – piše Tomislav Klauški za 24 sata

    Petak (07:00)

    Sanja Modrić o već potrošenoj temi, Tuđmanovom spomeniku – “krivotvorine ionako svuda oko nas”

    Iscrpnije...
    Četvrtak (21:30)

    Do posljednjeg daha

    Klauški: Bizarno ukazanje bolesnog Milana Bandića u Skupštini

    Dobro kaže Jadranka Kosor, prizor Milana Bandića s plućnom embolijom i štakama u Gradskoj skupštini “jedna od najnevjerojatnijih slika hrvatske politike”. Sigurno jedna od najbizarnijih. Čak je i sam Bandić jutros dao prilog toj bizarnosti izjavivši pred novinarima: “Ako i umrem, napravio sam dovoljno”. Njegova izjava izazvala je dodatnu mučninu u inače mučnom prizoru teško bolesnog gradonačelnika koji bježi iz bolničke postelje kako bi spasio svoj proračun, pa čak i pod cijenu vlastitog zdravlja. Pa i života… – komentira događaj dana Tomislav Klauški na 24 sata.

    Četvrtak (09:30)

    Ladislav Tomičić: Oni odgajaju djecu sami protiv svih

    Profesor Tehničke škole u Čakovcu rekao i najvažniju, ključnu stvar, koja bi hrvatsku javnost i obrazovni sustav morala zaintrigirati više od bombastičnih naslova: “Mene ne štiti sustav, mene ne štiti uprava škole, ravnatelji su ok, ali sustav nastavnike ne štiti.” Svi koji su zaposleni u školstvu znaju da je ovaj problem naročito izražen u tehničkim i strukovnim školama, onima gdje gro učeničke populacije čine muška djeca. Rad u ovim školama ponekad je neizdrživ, jer zapravo ne postoji sustav mjera koji bi obuzdao neodgojene i nasilne učenike, kakvih ima u svakoj školi – stao je u obranu i zaštitu profesora Ladislav Tomičić u kolumni za Novi list.

    Četvrtak (07:30)

    Svi mi migranti ili njihovi potomci

    Dežulović: Trbuhom za kruhom, dupetom za petom

    …Onda je došla Republika Hrvatska, i ono malo Hrvata što ju je uopće dočekalo konačno je, prvi put u povijesti, moglo na put s putovnicama svoje nezavisne, slobodne i suverene države. Najnovija obećana zemlja zvala se Irska. A onda su Ujedinjeni Narodi pripremili u Marakešu nekakvu konferenciju o migracijama. I Hrvati popizdili. Ustravili se, eto, Hrvati pred mogućnošću da bi nakon njih još netko mogao krenuti tražiti sreću po dekadentnom rimskom carstvu, pa se iznebuha pojaviti na onom Ivekovićevom pejzažu – piše Boris Dežulović o povijesti Hrvata i naših migracija. I kao uvijek ima poanta koju ovdje ne otkrivamo.

    10.12. (18:30)

    Kao da jesmo

    Mario Stanić: Nikad Bliže

    Ako Srbija dobije tu čast da skupa s Bugarskom, Rumunjskom i Grčkom bude domaćin najvećeg nogometnog spektakla na planetu, nemojte biti ljubomorni, nema potrebe tugovati i suze liti. Možemo biti ponosni jer malo je falilo da to budemo mi! Stvarno. Nikad nismo bili bliže. Tik pored nas, za dlaku! – piše Mario Stanić i prisjeća se vica kako je mali Ivica u školi “umalo dobio peticu”.

    05.12. (12:30)

    Boris Jokić: Tko će Hrvatsku bolje obraniti – raštimani F16 ili učiteljica Marta?

    ‘Kužiš, jednostavno moram. Nemamo love za renovaciju stana. Možeš misliti kako mi je kad ujutro dođem na nastavu. Frka mi je samo da me učenici ne vide’, objašnjava mi kolega iz studentskih dana zašto nakon pune satnice u srednjoj školi noću vozi Uber. Nije jedini… Ako počinjete nastavnički put u Madridu, bruto godišnja plaća bit će 35 tisuća eura, dok ćete u Sofiji zarađivati 8,5 tisuća. Visoka primanja odgojno-obrazovnih radnika u zapadnoj Europi rezultat su svjesnog ulaganja ovih društava u ljude koji rade s ljudima – piše Boris Jokić za Tportal.

    05.12. (08:30)

    U komediji i politici tajming je sve

    Sanja Modrić: Tajming kao bog i batina

    Više nema govora da će se stići na vrijeme pa se Vlada sprema tražiti od Ustavnog suda produžetke za novi zakon o pobačaju… No, samo netko tko je noćas pao s Marsa čudit će se kako su se vlasti odjednom našle u cajtnotu iako su imale pune dvije godine da novi zakon pripreme i pošalju pred Sabor. Plenkoviću i njegovoj struji u HDZ-u ne odgovara da im oko zakona o pobačaju konzervativna desnica i Crkva opet piju krv i ponovo ga difamiraju pred onim dijelom biračkog tijela koje će obiteljaši i slične skupine napaliti protiv do maksimuma – piše Sanja Modrić za Novi list