• 02.09. (16:36)

    Kao da postoji

    Jurica Pavičić: Došlo je vrijeme da se lijevi i liberalni Hrvati počnu ponašati kao da SDP više ne postoji

    Hrvatska politika – napisao je duhovito Vojnović – nalik je automobilskoj vožnji od 1000 kilometara u automobilu u kojem su samo dva CD-a, Severine i Jole. Slušate malo Severinu, pa je slušate opet, pa vam dosadi pa pomislite kako dugo niste poslušali Jolu, a onda shvatite da vam je to dodijalo pa opet promijenite i slušate Severinu. Svih trideset godina hrvatskog višestranačja tu ulogu “Severine” i “Jole” imaju HDZ i SDP, dvije stranke koje se na vlasti izmjenjuju s iznurujućom dosadom. – Citiramo citat iz kolumne, ali ima Pavičić naravno i svojih dobrih misli u novom tekstu za Jutarnji.

  • Slične vijesti

    Danas (23:51)

    Boris Dežulović: Samo fino i perfidno

    ‘Ovo je prešlo sve granice, i došlo je vrijeme da se to riješi na jedan fin i perfidan način’, rekao je na RTL-u predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Danijel Rehak… – to je bio povod da se Boris Dežulović u Novostima zamisli malo nad korištenjem hrvatskog jezika u javnom govoru – Hrvati su se konačno oslobodili straha od vlastitog jezika: danas oni opušteno i slobodno govore svoj jezik, i jedini je sitan problem ostao što je jezik Hrvata ispražnjen od svakog unutarnjeg smisla, i što njihove rečenice ili ne znače ono što su željeli reći, ili znače upravo suprotno. Ili jednostavno ne znače ništa…

    Jučer (15:30)

    Vedrana Rudan: O psu i meni

    Sjajna kratka i intimna priča Vedrane Rudan. Eto koliko je bolje i ljepše kad se ne piše o političarima već o psima recimo, koliko god mračni i cinični bili: “Morate nešto znati o mome ocu. On je bio apsolutno najodvratnije biće u mom životu. Ciničan, otrovan, nasilan, podrugljiv. Zločest do pakla. Slabije je zlostavljao, jače izbjegavao. Bila sam jako mala kad sam mu željela smrt. Da me više ne tuče, da mi se više ne ruga, da mi ne dobacuje uvrede. Bože, što bih bila dala da se pojavio netko tko bi me odveo daleko, daleko od očevih gadnih, smeđih očiju boje crne zemlje…

    A onda, u onom azilu, bilo je to pred mjesec dana… To su bile očeve oči i nisu bile očeve oči, ako me možete razumjeti? Njene su oči bile tople. Jedina riječ koja mi pada na pamet. Oči su bile tople. I govorile su mi da su ovo prave oči moga tate. Bilo mi je neugodno, prestara sam da bih u napuštenoj kuji tužna i topla pogleda tražila i našla oca kakvog sam željela. A opet, što znači biti star ili prestar? Ja jesam stara, ali tko mi brani da usput budem još i luda?

    više

    Jučer (12:30)

    Važno je tko piše, ne o kome se piše

    Jurica Pavičić: Cijela karijera Kolinde Grabar-Kitarović sastojala se isključivo u brendiranju jednog proizvoda

    Usputna napomena: trudimo se ignorirati trivijalnosti i kretenizme dnevne politike, ali je problem da se, iz neobjašnjivog razloga, pametni i talentirani ljudi poput Pavičića, Sanje Modrić i drugih često bave drugorazrednim protagonistima iz tog miljea. No, dobro, prihvaćamo to kao fokus na dio stvarnosti, kao što je svojedobno u jugoslavenskom filmu postojao “crni talas” koji se bavio mračnim stranama života. Hoćemo reći, kad biramo zanimljive članke nama tema nije Kolinda, nema tu teme, razlog za uvrštenje je Jurica Pavičić, Sanja Modrić… – tj. autori koji iz banalnosti “informacije”, događaja ili karaktera mogu ponuditi svoj osobni izričaj, vlastito iščitavanje stvarnosti. Dakle, dragi posjetitelji – piše Jurica Pavičić o čemu već piše.

    Jučer (10:30)

    Sanja Modrić: Naša glavna urednica Kolinda

    Stvarno imamo problem nad problemima kad predsjednička funkcija uvjerava javnost da bi Hrvatska bila sretna i bezbrižna samo kad bi se mediji ostavili nevolja i afera da bi širili pozitivu. I kako uopće racionalno baratati tvrdnjom Kolinde Grabar-Kitarović – naše samoproglašene urednice unutarnje i vanjske politike te sporta – da se već 14 posto hrvatskog stanovništva iselilo iz domovine zato što novinari izvještavaju o kriminalu i aferama umjesto da se dive Zlatku Daliću i toplom povjetarcu ponad cvjetnih livada? – piše Sanja Modrić za Novi list.

    Jučer (08:30)

    Prastaro, a aktualno

    Viktor Ivančić: Masa i Šeks

    Viktor Ivančić pamti, jer je pisao svo vrijeme i pali vremeplov za zaboravljive. Godine 1991. Šeks premijeru Greguriću eksplicitno veli: ‘Ova dvojica nikako ne smiju u razmjenu, to su ubojice.’ Godine 1992. Šeks izdaje direktivu okružnome tužiocu i implicitno kaže: ‘Ova petorica nikako ne smiju u zatvor, to su ubojice.’ Tek kada pouzdano znamo da su u prvome slučaju ubojice Srbi, a u drugome Hrvati, riječi i djela Vladimira Šeksa – koliko god stvarali utisak da negiraju jedni druge – pokazuju se dosljednima. – tako piše Viktor Ivančić za Novosti.

    Petak (06:30)

    Pošto si, zastupniče?

    Sanja Modrić: Sabor kao jeftini buvljak, koga on više uopće predstavlja?

    Ako dobro brojim, dresove su već sada – na pola mandata – presvukla 22 zastupnika iz različitih stranaka. Klubovi se mijenjaju kao čarape, a stalno su u zraku novi i novi transferi. Sabor već podsjeća na divlji buvljak lažnih brendova i falš dragocjenosti, na tim se štandovima danomice isprobavaju primordijalne vještine nelojalnog pogađanja, ucjenjivačkog došaptavanja i odokativnog cjenkanja – piše Sanja Modrić za Novi list.

    15.10. (07:30)

    Hrvatska dilema: otići u Irsku ili otići na Farmu

    Boris Dežulović: Farmerski manifest

    Dežulović piše o Farmi!? Farmi Nove TV! Bolje o njima nego o političirama: Bio je to, rekoh, silovito potresan prizor, jedan od onih ikoničnih televizijskih trenutaka nakon kojih više ništa ne bude isto, pa se usijeku u kolektivno pamćenje kao znakovi na njegovim raskršćima. Dokona neka konobarica iz Ivanić Grada, sudionica šeste sezone Novinog reality-showa Farma, jedne od onih imbecilnih generičkih reality-franšiza u kojima svirači kurcu zatvore svirače kurcu da sviraju kurcu sviračima kurcu, ispala je – nisam najbolje pohvatao stroga pravila tog muzičkog žanra, pa me ispravite ako sam štogod krivo razumio – nešto kao sluškinja drugoj sudionici, nekoj dokonoj kozmetičarki iz Kaštela, pa je iz nje provalio vulkanski gnjev potlačenih, zauzevši naslovnice svih hrvatskih medija: ‘Što meni to znači što se trudim i radim i mučim i dajem sve od sebe? Treba cijeniti radnike ovdje, a ne koja ima veće usnice i sise!’… tako piše Boris Dežulović u Novostima. Naravno, kao i uvijek, uočava širi smisao i u imbecilnim stvarima i nudi estetsko-umjetnički doživljaj.

    14.10. (22:30)

    Jurica Pavičić: Ali zašto im je, majku mu, uzor baš Marija Terezija?

    Jurica Pavičić je uočio dva slična ministaraska citata, prvi Olega Butkovića – “ovoliko se na obali nije gradilo još od Marije Terezije” i drugi Gabrijele Žalac – “ovakva sredstva u bolnice nisu uložena od Marije Terezije” pa piše tim povodom: Tako se bucmasta bečka cesarica 240 godina nakon smrti pretvorila u pomodnu hrvatsku kulturalnu fantaziju, inačicu ekonomsko-povijesnog “fake newsa”. Zaboravite Mlečane, Osmanlije i komuniste. Zaboravite Bajamontija, Tartagliu, Kršnjavog, Holjevca i Miličića. Zaboravite sve dispanzere, bolnička krila, musikvereine, lukobrane, svjetionike, arsenale i lođe. Nijedna era hrvatske povijesti nije bila tako neimarska i graditeljska kao era pobožne cesarice… i pronalazi Pavičić odgovor na pitanje zašto baš Marija Terezija… Jutarnji

    14.10. (09:30)

    Igor Rudan se oprašta od kolumne “21. stoljeće”

    Rudanov glavni cilj je popularizacija znanosti i u ovoj zadnjoj kolumni za Večernji rezimira rezultate svojih nastojanja: Facebook nekoliko tisuća ili tek 0,1 posto ljudi u Hrvatskoj. Kolumna u Večernjem (u tisku i na internetu) doseže do 40.000 ljudi ili jedan posto Hrvatske. Treći pristup je snimanje popularno-znanstvene serije “Preživljavanje: Priča o globalnom zdravlju” sa 100.000 gledatelja. Tu su još knjige “Točna boja neba” i najnovija “Zao zrak”… Zaključuje koliko je, zapravo, teško doseći značajniji broj stanovnika Hrvatske popularno-znanstvenim sadržajima. Ubuduće će pisati znanstvene eseje. Naravno, linkati ćemo. Večernji

  • Slične vijesti

    Danas (23:51)

    Boris Dežulović: Samo fino i perfidno

    ‘Ovo je prešlo sve granice, i došlo je vrijeme da se to riješi na jedan fin i perfidan način’, rekao je na RTL-u predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Danijel Rehak… – to je bio povod da se Boris Dežulović u Novostima zamisli malo nad korištenjem hrvatskog jezika u javnom govoru – Hrvati su se konačno oslobodili straha od vlastitog jezika: danas oni opušteno i slobodno govore svoj jezik, i jedini je sitan problem ostao što je jezik Hrvata ispražnjen od svakog unutarnjeg smisla, i što njihove rečenice ili ne znače ono što su željeli reći, ili znače upravo suprotno. Ili jednostavno ne znače ništa…

    Jučer (15:30)

    Vedrana Rudan: O psu i meni

    Sjajna kratka i intimna priča Vedrane Rudan. Eto koliko je bolje i ljepše kad se ne piše o političarima već o psima recimo, koliko god mračni i cinični bili: “Morate nešto znati o mome ocu. On je bio apsolutno najodvratnije biće u mom životu. Ciničan, otrovan, nasilan, podrugljiv. Zločest do pakla. Slabije je zlostavljao, jače izbjegavao. Bila sam jako mala kad sam mu željela smrt. Da me više ne tuče, da mi se više ne ruga, da mi ne dobacuje uvrede. Bože, što bih bila dala da se pojavio netko tko bi me odveo daleko, daleko od očevih gadnih, smeđih očiju boje crne zemlje…

    A onda, u onom azilu, bilo je to pred mjesec dana… To su bile očeve oči i nisu bile očeve oči, ako me možete razumjeti? Njene su oči bile tople. Jedina riječ koja mi pada na pamet. Oči su bile tople. I govorile su mi da su ovo prave oči moga tate. Bilo mi je neugodno, prestara sam da bih u napuštenoj kuji tužna i topla pogleda tražila i našla oca kakvog sam željela. A opet, što znači biti star ili prestar? Ja jesam stara, ali tko mi brani da usput budem još i luda?

    više

    Jučer (12:30)

    Važno je tko piše, ne o kome se piše

    Jurica Pavičić: Cijela karijera Kolinde Grabar-Kitarović sastojala se isključivo u brendiranju jednog proizvoda

    Usputna napomena: trudimo se ignorirati trivijalnosti i kretenizme dnevne politike, ali je problem da se, iz neobjašnjivog razloga, pametni i talentirani ljudi poput Pavičića, Sanje Modrić i drugih često bave drugorazrednim protagonistima iz tog miljea. No, dobro, prihvaćamo to kao fokus na dio stvarnosti, kao što je svojedobno u jugoslavenskom filmu postojao “crni talas” koji se bavio mračnim stranama života. Hoćemo reći, kad biramo zanimljive članke nama tema nije Kolinda, nema tu teme, razlog za uvrštenje je Jurica Pavičić, Sanja Modrić… – tj. autori koji iz banalnosti “informacije”, događaja ili karaktera mogu ponuditi svoj osobni izričaj, vlastito iščitavanje stvarnosti. Dakle, dragi posjetitelji – piše Jurica Pavičić o čemu već piše.

    Jučer (10:30)

    Sanja Modrić: Naša glavna urednica Kolinda

    Stvarno imamo problem nad problemima kad predsjednička funkcija uvjerava javnost da bi Hrvatska bila sretna i bezbrižna samo kad bi se mediji ostavili nevolja i afera da bi širili pozitivu. I kako uopće racionalno baratati tvrdnjom Kolinde Grabar-Kitarović – naše samoproglašene urednice unutarnje i vanjske politike te sporta – da se već 14 posto hrvatskog stanovništva iselilo iz domovine zato što novinari izvještavaju o kriminalu i aferama umjesto da se dive Zlatku Daliću i toplom povjetarcu ponad cvjetnih livada? – piše Sanja Modrić za Novi list.

    Jučer (10:00)

    Intervju Jurice Pavičića sa redateljicom filma Aleksi koji počinje danas igrati u kinima: Aleksi je feel good film, donosi bijeg od svakodnevice koji fali publici

    Iscrpnije...
    Jučer (08:30)

    Prastaro, a aktualno

    Viktor Ivančić: Masa i Šeks

    Viktor Ivančić pamti, jer je pisao svo vrijeme i pali vremeplov za zaboravljive. Godine 1991. Šeks premijeru Greguriću eksplicitno veli: ‘Ova dvojica nikako ne smiju u razmjenu, to su ubojice.’ Godine 1992. Šeks izdaje direktivu okružnome tužiocu i implicitno kaže: ‘Ova petorica nikako ne smiju u zatvor, to su ubojice.’ Tek kada pouzdano znamo da su u prvome slučaju ubojice Srbi, a u drugome Hrvati, riječi i djela Vladimira Šeksa – koliko god stvarali utisak da negiraju jedni druge – pokazuju se dosljednima. – tako piše Viktor Ivančić za Novosti.

    Petak (06:30)

    Pošto si, zastupniče?

    Sanja Modrić: Sabor kao jeftini buvljak, koga on više uopće predstavlja?

    Ako dobro brojim, dresove su već sada – na pola mandata – presvukla 22 zastupnika iz različitih stranaka. Klubovi se mijenjaju kao čarape, a stalno su u zraku novi i novi transferi. Sabor već podsjeća na divlji buvljak lažnih brendova i falš dragocjenosti, na tim se štandovima danomice isprobavaju primordijalne vještine nelojalnog pogađanja, ucjenjivačkog došaptavanja i odokativnog cjenkanja – piše Sanja Modrić za Novi list.

    15.10. (07:30)

    Hrvatska dilema: otići u Irsku ili otići na Farmu

    Boris Dežulović: Farmerski manifest

    Dežulović piše o Farmi!? Farmi Nove TV! Bolje o njima nego o političirama: Bio je to, rekoh, silovito potresan prizor, jedan od onih ikoničnih televizijskih trenutaka nakon kojih više ništa ne bude isto, pa se usijeku u kolektivno pamćenje kao znakovi na njegovim raskršćima. Dokona neka konobarica iz Ivanić Grada, sudionica šeste sezone Novinog reality-showa Farma, jedne od onih imbecilnih generičkih reality-franšiza u kojima svirači kurcu zatvore svirače kurcu da sviraju kurcu sviračima kurcu, ispala je – nisam najbolje pohvatao stroga pravila tog muzičkog žanra, pa me ispravite ako sam štogod krivo razumio – nešto kao sluškinja drugoj sudionici, nekoj dokonoj kozmetičarki iz Kaštela, pa je iz nje provalio vulkanski gnjev potlačenih, zauzevši naslovnice svih hrvatskih medija: ‘Što meni to znači što se trudim i radim i mučim i dajem sve od sebe? Treba cijeniti radnike ovdje, a ne koja ima veće usnice i sise!’… tako piše Boris Dežulović u Novostima. Naravno, kao i uvijek, uočava širi smisao i u imbecilnim stvarima i nudi estetsko-umjetnički doživljaj.