Ministarstvo zdravlja donijelo je novi Pravilnik o zaštiti od elektromagnetskog polja, koji ide još više na štetu zdravlja građana, kako ocjenjuje Hrvatska udruga za zaštitu od elektromagnetskog zračenja.
Pravilnikom je u nekim segmentima bitno smanjen nivo zaštite stanovništva od zračenja radiofrekvencijskih elektromagnetskih polja u odnosu na prethodni pravilnik (NN 098/2011.). Prema prethodnom pravilniku u područja povećane osjetljivosti (čl.2, st.20) spadale su zgrade stambene i poslovne namjene te „čestice na kojima su izgrađene zgrade stambene namjene, škole, ustanove predškolskog odgoja, rodilišta, bolnice, smještajni i turistički objekti te dječja igrališta (prema urbanističkom planu)“.
Prema novom pravilniku u područja povećane osjetljivosti (čl.2.st.22.) spadaju samo samo zgrade stambene i poslovne namjene, škole, ustanove predškolskog odgoja, rodilišta, bolnice, domovi za starije i nemoćne, smještajni i turistički objekti te dječja igrališta, ali ne i čestice na kojima su ti objekti izgrađeni. Uvodi se pojam „javna područja” koji se definira kao „sva mjesta u urbanim i ruralnim sredinama na koja nije ograničen slobodan pristup općoj populaciji“. U konačnici, na svim prostorima izvan zgrada i drugih objekata na česticama koji potpadaju pod područje povećane osjetljivosti i na javnim područjima, dopušteno zračenje radiofrekvencijskih elektromagnetskih polja je 2,5 puta više nego li je temeljem prethodnog pravilnika bilo dopušteno! Na tim područjima se više ne primjenjuje nikakav princip predostrožnosti.
Nadalje, prema prethodnom pravilniku (čl.2, st.21) radnici su se u području profesionalne izloženosti mogli zadržavati do 8 sati dnevno, a prema novom pravilniku (čl.2.st.23 ) radnik koji obavlja poslove vezane za izvore elektromagnetskih polja može biti izložen elektromagnetskim poljima 40 sati tjedno (znači više od 8 sati dnevno).
Osim što je ukinuto ograničenje maksimalno dopuštene dnevne izloženosti radnika od 8 sati, za dvaput je povećana granica dozvoljenog zračenja (s 61 V/m na 121 V/m). Dakle, sad je za javnu površinu 58 V/m praktički ista granica koja je ranije bila za profesionalnu izloženost (61 V/m), s time da su u području profesionalne osjetljivosti boravili odrasli ljudi s adekvatnom zaštitom i to maksimalno 8 sati dnevno, a na javnim površinama mogu boraviti djeca i ranjive skupine bez vremenskog ograničenja.
Također, novim Pravilnikom u niskofrekvencijskom području 8-25 HZ dopuštena je dva puta viša granična razina jakosti električnog polja (10 000 V/m) od vrijednosti koju definira Međunarodna komisija za zaštitu od neionizirajućeg zračenja ICNIRP GUIDELINESS (HEALTH PHYSICS 99 (6): 818-836; 2010, str. 827, Table 4.) U Pravilniku je zadržana (mnogo starija) vrijednost koju je ICNIRP definirao još 1998., a nije uzeta u obzir činjenica da je ICNIRP 2010. redefinirao dozvoljene nivoe za spektar frekvencija do 100 kHz. U ICNIRP GUIDELINESS 2010 na (str. 830) navedeno je: „Epidemiološke studije su konzistentno utvrdile da je svakodnevna kronična izloženost EM poljima niskog intenziteta povezana s povećanim rizikom od dječje leukemije. IARC je takva polja klasificirao kao moguće kancerogena“. (IARC je međunarodna agencija za istraživanje raka u sastavu Svjetske zdravstvene organizacije).
Sve se ovo događa u Hrvatskoj, dok zapadne zemlje nameću potpuno drukčije civilizacijske trendove, piše HUZEZ. U brojnim zemljama vlasti miču bazne stanice van naseljenih mjesta, protjeruju Wi-Fi iz škola, a na mobitele planiraju staviti upozorenja poput onih na cigaretama. Tako se, primjerice, u kanadskom parlamentu pojavila inicijativa da se od proizvođača mobilnih uređaja traži da se na pakiranje istih stave upozorenja o mogućem zračenju te potencijalnim zdravstvenim rizicima koje uporaba mobilnih uređaja donosi.
U Francuskoj je upravo donesen zakon kojim se želi zaštititi stanovništvo od sve raširenijeg EM zračenja – potiče se na korištenje “hands-free” mobilne tehnologije, zabranjuje se Wi-Fi u vrtićima, zabranjuje se reklamiranje mobitela djeci i traži se neovisna znanstvena evaluacija elektrosenzibilnosti. Bežične mreže će se u školama ograničiti samo na one prostore gdje se odvijaju digitalne edukacijske aktivnosti, gdje su one nužne, ali ne i omogućiti zračenje bežičnih mreža tijekom cijelog boravka djeteta u školama.
.
S druge strane, u Hrvatskoj se Wi-Fi u školama mahom prezentira kao koristan, bazne stanice niču kao gljive poslije kiše, na bolnicama, kraj škola, vrtića, a istovremeno sve je više građana oboljelo od karcinoma. Ministarstvo zdravlja, umjesto da ozbiljno shvati problem, dodatno dodatno pogoršava situaciju sa novim pravilnikom na štetu hrvatskih građana. Stoga HUZEZ planira veliki prosvjed, o čemu će javnost biti na vrijeme obaviještena.
