• 12.10.2017. (13:30)

    Dobar tekst

    Moja Zlatna dolina – sjećanja i stvarnost

    “Vozite li od Požege prema Parku prirode Papuk doći ćete do klanca koji najavljuje spektakularno bubrenje tla, mjesto nad kojim vječno mile vagoni niskih oblaka, užurbani kao putnici što prodiru kroz paru na peronima u starim filmovima. Kao kula stražara nad tim prizorom – brdima što su se uzbibala kao njuška psa koji se kesi – nadima se debeljuškasto brdo, nalik na one debele, specijalne kornete koje su nekad nudile slastičarne (danas?), no koje sam odbijao kušati jer su izgledali prijetvorno. Prijetvorno i slatkasto. Na vrhu tog brda nalaze se ruševine tvrđave koju narod zove Turski grad, iako je za vjerovati da posada tog grada nije sebe smatrala građanima. Kada se uspnete na Turski grad: pogled puca po Zlatnoj dolini; spektakularan pogled bez sumnje, od onog tipa što zaslužuje dug, evokativan opis. Slavonci bi rekli: šenblik!”, piše Neven Svilar. Booksa

  • Slične vijesti

    16.04. (07:05)

    Nema kruha...

    Jeftine nekretnine oko Đakova – kuća s okućnicom za 9.000 eura

    Glas Slavonije piše o iseljavanju ljudi iz đakovačkog kraja i posljedično tome o jeftinim nekretninama. Navode primjer kuće, građene 70-ih, s čak 20.500 m2 okućnice, vrta, voćnjaka, vinograda i oranica u općini Trnava, koja se prodaje za 67.800 kuna. Vikendice se prodaju osrednje – cijene su im od 6-7 do 15-20 tisuća eura, a jedino se poljoprivredno zemljište koliko-toliko dobro drži – jedno jutro dobre zemlje (0,57 hektara, ovdje kalkulator) kreće se od 2.000 do 3.000 eura.

    12.03. (21:30)

    Grad oksimoron

    U Napulju se umire i od ljepote i od ružnoće

    Buka donosi zanimljiv putopis o Napulju. “Grad kontrasta u kojem se prepliću najlepše i najružnije strane Italije. Napulj je grad aristokratije, ili barem onoga što je od nje ostalo, i otmenih kvartova, ali i prestonica kamore i galaksije bandi koje opsedaju prigradska naselja. Napulj je grad u kojem se pije najbolja kafa na svetu i jede najbolja pica, od koje se ne nadima stomak, ali je to i grad gde vrlo lako zloupotrebe nepoznavanje čaršije putnika namernika da mu uvale sav mogući bofluk. Niko na svetu ne voli svoj grad kao Napolitanci. Čak i kada ga kritikuju, nalaze hiljade opravdanja.”

    06.02. (11:20)

    Jihad turizam

    Posjet Hezbolahovom muzeju otpora u Mliti

    Lupiga je posjetio muzej posvećen Hezbolahovoj borbi protiv izraelske okupacije južnog Libanona koji je smještem u Mliti. Evo zabavne reportaže: “Nismo stajali ni pet sekundi na kolodvoru, a već su nam krenuli prilaziti nasrtljivi taksisti. Dogovaramo se za cijenu i dolazimo do derutnog mercedesa iz kasnih sedamdesetih. Netko od nas odmah konstatira da nećemo svi stati. Vozač je u šoku, gotovo pa uvrijeđen. Da prometna pravila postoje u Libanonu, kršili bismo ih najmanje deset. Vozač ima pobjedonosni smiješak od uha do uha – nagurao je šest ljudi u svoj mercedes.”

    22.01. (19:46)

    Crne prognoze

    Do 2030. Slavonija će izgubiti još sto tisuća stanovnika

    Istočna Hrvatska sa svojih pet županija, Brodsko-posavskom, Osječko-Baranjskom, Požeško-slavonskom, Virovitičko-podravskom i Vukovarsko-srijemskom, najslabije je razvijena regija, koja je 2016. imala 755.615 stanovnika, a prema projekcijama do 2030. izgubit će još sto tisuća ljudi. Još gore od toga je što će slavonske županije 2030. imati dvostruko više starijih od 65 godina nego mladih do 14 godina i, ako se ništa ne poduzme, jasno je na kakvu liječničku, socijalnu skrb i mirovine mogu računati Slavonci. Večernji

    23.12.2017. (11:20)

    Brrrr

    Davor Rostuhar s Antarktike: Ljeto je i -14 stupnjeva

    “Dan je dvadeseti. Prvi je dan ljeta na Antarktici i toliko je toplo da sam prvi put skijao bez maske za lice, jakne i samo u tankim rukavicama. I dalje je dobar minus, ali nije bilo ni daška vjetra. Prva stvar koja mi je prošla kroz glavu kad sam skidao jaknu bila je da ne bih smio to raditi jer ću se prehladiti ili dobiti upalu pluća, kao što nas straše bake i mame. Tim više me iznenadila južnoafrička doktorica Gaynor u bazi Union Glacier, kad mi je objasnila da čim krenem na ekspediciju, ne mogu dobiti virusne bolesti jer u unutrašnjosti kontinenta nema nijednog živog bića tko bi mi to mogao prenijeti. Mogu od pothlađivanja dobiti čitav niz problema, ali to je sasvim neka druga priča”, piše Davor Rostuhar. Jutarnji

    22.12.2017. (08:09)

    Put pod noge

    Putovanje u Libiju

    Divnu priču o Libiji, arhitekturi, običajima i ljudima koji tamo žive u emisiji Hrvatskog radija Put pod noge ispričala je Mejrema Reuter, umjetnica koja živi u Splitu. Svojedobno je provela četiri godine u Libiji, gdje je poučavala djecu pjevanju, te se zaljubila u zemlju obilja – datulja, maslina, ribe, mora i pustinje…

    10.10.2017. (13:55)

    Poslijepodnevna romantika

    Dobar tekst: Kako sam ti otvorio vrata

    Odličan je tekst na portalu Književnost uživo: “Ne znam kada sam ti prvi puta otvorio vrata. Stajao sam na pragu, ukopan i tražio riječ koja bi me zaustavila. Ne znam što si govorila, ne sjećam se. Šutio sam. Svjetlost me zapljusnula. Nešto je trebalo napraviti. Pružala si mi obje ruke. Mirisale su kao rijeka na mjestu gdje sam proplivao. Imale su težinu vremena. Mogla si tada tražiti da iščupam stablo s korijenjem, da preplivam more, da se odreknem odlaska. Kako sam i kada zatvorio vrata, ne sjećam se. Jesam li ih uopće zatvorio?”

    16.07.2017. (06:10)

    Dobro štivo

    Rašeta i Postnikov o Tagirovoj i feminizmu

    Novosti imaju dva odlična teksta koja se ne smiju propustiti, prvi je dirljivi hommage Borisa Rašete nedavno preminuloj Tanji Tagirov – Novinarka koja je hapsila Šeksa, u kojoj govori o osobi kakva je bila. Drugi je Boris Postnikov i njegov tekst Kad slušateljice propišu posvećen feminizmu, tj. novinarkama Mufa, Vox Feminae i H-altera koje su se obračunale sa seksističkim i mačističkim primjedbama hrvatskih glazbenih kritičara.

  • Slične vijesti

    16.04. (07:05)

    Nema kruha...

    Jeftine nekretnine oko Đakova – kuća s okućnicom za 9.000 eura

    Glas Slavonije piše o iseljavanju ljudi iz đakovačkog kraja i posljedično tome o jeftinim nekretninama. Navode primjer kuće, građene 70-ih, s čak 20.500 m2 okućnice, vrta, voćnjaka, vinograda i oranica u općini Trnava, koja se prodaje za 67.800 kuna. Vikendice se prodaju osrednje – cijene su im od 6-7 do 15-20 tisuća eura, a jedino se poljoprivredno zemljište koliko-toliko dobro drži – jedno jutro dobre zemlje (0,57 hektara, ovdje kalkulator) kreće se od 2.000 do 3.000 eura.

    12.03. (21:30)

    Grad oksimoron

    U Napulju se umire i od ljepote i od ružnoće

    Buka donosi zanimljiv putopis o Napulju. “Grad kontrasta u kojem se prepliću najlepše i najružnije strane Italije. Napulj je grad aristokratije, ili barem onoga što je od nje ostalo, i otmenih kvartova, ali i prestonica kamore i galaksije bandi koje opsedaju prigradska naselja. Napulj je grad u kojem se pije najbolja kafa na svetu i jede najbolja pica, od koje se ne nadima stomak, ali je to i grad gde vrlo lako zloupotrebe nepoznavanje čaršije putnika namernika da mu uvale sav mogući bofluk. Niko na svetu ne voli svoj grad kao Napolitanci. Čak i kada ga kritikuju, nalaze hiljade opravdanja.”

    06.02. (11:20)

    Jihad turizam

    Posjet Hezbolahovom muzeju otpora u Mliti

    Lupiga je posjetio muzej posvećen Hezbolahovoj borbi protiv izraelske okupacije južnog Libanona koji je smještem u Mliti. Evo zabavne reportaže: “Nismo stajali ni pet sekundi na kolodvoru, a već su nam krenuli prilaziti nasrtljivi taksisti. Dogovaramo se za cijenu i dolazimo do derutnog mercedesa iz kasnih sedamdesetih. Netko od nas odmah konstatira da nećemo svi stati. Vozač je u šoku, gotovo pa uvrijeđen. Da prometna pravila postoje u Libanonu, kršili bismo ih najmanje deset. Vozač ima pobjedonosni smiješak od uha do uha – nagurao je šest ljudi u svoj mercedes.”

    22.01. (19:46)

    Crne prognoze

    Do 2030. Slavonija će izgubiti još sto tisuća stanovnika

    Istočna Hrvatska sa svojih pet županija, Brodsko-posavskom, Osječko-Baranjskom, Požeško-slavonskom, Virovitičko-podravskom i Vukovarsko-srijemskom, najslabije je razvijena regija, koja je 2016. imala 755.615 stanovnika, a prema projekcijama do 2030. izgubit će još sto tisuća ljudi. Još gore od toga je što će slavonske županije 2030. imati dvostruko više starijih od 65 godina nego mladih do 14 godina i, ako se ništa ne poduzme, jasno je na kakvu liječničku, socijalnu skrb i mirovine mogu računati Slavonci. Večernji

    23.12.2017. (11:20)

    Brrrr

    Davor Rostuhar s Antarktike: Ljeto je i -14 stupnjeva

    “Dan je dvadeseti. Prvi je dan ljeta na Antarktici i toliko je toplo da sam prvi put skijao bez maske za lice, jakne i samo u tankim rukavicama. I dalje je dobar minus, ali nije bilo ni daška vjetra. Prva stvar koja mi je prošla kroz glavu kad sam skidao jaknu bila je da ne bih smio to raditi jer ću se prehladiti ili dobiti upalu pluća, kao što nas straše bake i mame. Tim više me iznenadila južnoafrička doktorica Gaynor u bazi Union Glacier, kad mi je objasnila da čim krenem na ekspediciju, ne mogu dobiti virusne bolesti jer u unutrašnjosti kontinenta nema nijednog živog bića tko bi mi to mogao prenijeti. Mogu od pothlađivanja dobiti čitav niz problema, ali to je sasvim neka druga priča”, piše Davor Rostuhar. Jutarnji

    22.12.2017. (08:09)

    Put pod noge

    Putovanje u Libiju

    Divnu priču o Libiji, arhitekturi, običajima i ljudima koji tamo žive u emisiji Hrvatskog radija Put pod noge ispričala je Mejrema Reuter, umjetnica koja živi u Splitu. Svojedobno je provela četiri godine u Libiji, gdje je poučavala djecu pjevanju, te se zaljubila u zemlju obilja – datulja, maslina, ribe, mora i pustinje…

    10.10.2017. (13:55)

    Poslijepodnevna romantika

    Dobar tekst: Kako sam ti otvorio vrata

    Odličan je tekst na portalu Književnost uživo: “Ne znam kada sam ti prvi puta otvorio vrata. Stajao sam na pragu, ukopan i tražio riječ koja bi me zaustavila. Ne znam što si govorila, ne sjećam se. Šutio sam. Svjetlost me zapljusnula. Nešto je trebalo napraviti. Pružala si mi obje ruke. Mirisale su kao rijeka na mjestu gdje sam proplivao. Imale su težinu vremena. Mogla si tada tražiti da iščupam stablo s korijenjem, da preplivam more, da se odreknem odlaska. Kako sam i kada zatvorio vrata, ne sjećam se. Jesam li ih uopće zatvorio?”