Sinoć je održan Super Bowl, jedan od najgledanijih TV programa na svijetu, s najskupljim reklamnim prostorom na svijetu – ove je godine za 30 sekundi televizijske reklame stajalo pet milijuna dolara, pola milijuna više nego lani. Na YouTubeu su se već pojavili izbori naj- reklama: 10 najboljih, najsmješnije, zabranjene. Superbowl Commercials 2017
Sekunda oglašavanja na Super Bowlu košta 233 tisuće dolara. Drugim riječima, za spot od 30 sekundi netko će iskeširati sedam milijuna dolara. No ovaj podivljali konzumerizam očito pali jer Super Bowl je u Americi ogroman zbog svega navedenog, a u ostatku svijeta barem donekle zanimljiv zbog nastupa i reklama. Najbolje reklame izabrali na Indexu.
How things work: To make food & drinks more appetizing, a few little tricks are often used on Commerical adverts. 🍕🥞 pic.twitter.com/lBxXKhNKiO
— H0W_THlNGS_W0RK (@HowThingsWork_) November 27, 2023
Američki trgovci ove godine su potrošili preko vrtoglavih 350 milijardi dolara na oglašavanje: čak i brzinska računica jasno pokazuje kako se i kod najmanjeg rasipanja zapravo radi o ogromnom novcu. Nije problem samo u rasipanju novca već, što je i mnogo važnije, u fundamentalnoj i egzistencijalnoj “krizi povjerenja” koja pogađa reklamnu industriju. Problem je što sami potrošači ne vjeruju oglasima, biznisi ne vjeruju medijskim agencijama, dok tvrtke poput Googlea i Mete imaju preveliku moć. Problem je u samom poslovnom modelu koji se temelji na transakcijama, poticajima i provizijama. Pokraj nepovjerenja, širi se ravnoteža između najboljih interesa dviju strana. Forbes
Reklame se postavljaju doslovno ljudima pred prozore, čime se prvenstveno uništava privatnost i degradira kvaliteta života u gradovima. Povećanje svjetlosnog onečišćenja je tu zapravo sekundarni problem. Oglašivačke tvrtke čak imaju sustave koji mjere prolazak vozila i tip vozila, a oglašivački totemi imaju mogućnost detektirati je li koji prolaznik pogledao u sam oglas. Dakle, sve je podređeno što većem ometanju pažnje. Došlo je do toliko apsurdnih situacija da građane, koji se pobune protiv postavljanja svijetlećih reklama praktički pred njihovim prozorima, tuže same oglašivačke tvrtke za ometanje poslovanja. Primjer jednog slučaja prenio je Jutarnji. Da apsurd bude veći, u Zakonu o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja, odnosno pripadajućem Pravilniku o zonama rasvijetljenosti postoje zabrane i ograničenja za svijetleće reklame, no one se gotovo uopće ne poštuju. Eko rasvjeta
Neki su si marketinški timovi stvarno dali truda i na vrlo kreativan način probili granice oglašavanja. Primjer je McDonaldsov pješački prijelaz u Zurichu, Axe koji se poigrao znakovima za izlaz u nuždi, Jean Claude Van Damme između dva Volvo kamiona, Bic britvica kod jumbo plakata s dijelom gdje je pokošena trava, Lego koji potiče imaginaciju, genijalna reklama koja podsjeća na važnost zdravlja zubi, a valja spomenuti Porsche, KitKat i FedEx koji se ističu s nekoliko vrijednih primjera. Doc Journals
Reklame koje se prikazuju tijekom Super Bowla najskuplje su (i najvrjednije) na planetu: oglašivači ulažu milijune u kreativu i zakup medijskog prostora, nameću trendove u svijetu marketinga, ali i reflektiraju trenutačno stanje u kulturi. Reklame su interes publike počele privlačiti tijekom osamdesetih, točnije 1984. s Apple-om.
Najpoučnije kampanje:
Coca-Cola uči da brendovi trebaju kreirati sadržaj koji gađa uobičajene emocije ciljane publike. Cadillac igra na nostalgiju, Snickers je zahvatio sve generacije, E-Trade je s bebom koja govori postigao jednostavan izričaj koji je i “bebama jasan”, dok je Budweiser donio zabavan dijalog, pokazavši kreativnost u scenariju. Lider
Suočeni s prelijevanjem oglašivačkih prihoda na internet, vlasnici najvećih medija negdje su morali naći kompenzaciju za stanjene bilance. Jedan od načina bio je koncept native produkcije, rijetko besprizoran bastard marketinga i novinarstva koji ide na štetu potonje profesije. Radi se o plaćenom tekstu koji po izgledu i sadržaju simulira novinarstvo. Cilj mu je da što više izgleda kao novinarski rad, a što manje kao reklamna kampanja i da na kreativan način privuče pažnju čitatelja… PR članak u Jutarnjem ove godine košta od 8 do 12 tisuća kuna. Native prilog, u kojem se oglašivačima u paketu nudi i novinar, prodaje se za 40 do 45 tisuća kuna. Večernji nudi PR tekst za 3 do 5 tisuća, a za native za 15 do 20 tisuća kuna. S jedne strane država godinama uništava neprofitno novinarstvo, a s druge osigurava sredstva za srozavanje komercijalnog novinarstva zahvaljujući inzistiranju na krnjim native kampanjama. Novosti
“Poruke naših prijatelja”, zazvonilo mi je u ušima, što je sad to? Već tipično, osjetno se pojačao ton iz televizijskog aparata i uslijedilo je petominutno marketinško-oglašivačko zagađenje etera, nizanje sladunjavo-patetičnih reklamnih slika proizvoda i usluga koji religiozno, prozelitski obećavaju rješenja ovih i onih životnih poteškoća, zadovoljenja naših raznoraznih potreba i želja. Dakle, to se sada zovu “poruke naših prijatelja”. Ono što je nekad bio ekonomsko-propagandni program, pa je kroz tranziciju preimenovano u reklamni program, s tzv. posttranzicijom je, evo, evoluiralo do statusa prijateljskih poruka – piše Hajrudin Hromadžić. Novosti…
Oleksandra Olijnikova (20) prodala je dio tijela kupcu pod nadimkom JumpHigh za oko 5.500 američkih dolara (oko 35.000 HRK) i “pretvorit” će ga u prostor za oglašavanje. Kupac je korisnik OpenSea platforme za kupnju “rijetkih digitalnih stvari”. Na prostor od 15×7,5 centimetara na desnoj nadlaktici kupac može postaviti bilo kakvu poruku osim ekstremističkih ili onih koje bi reklamirale kladionice i casina. Olijnikova je ukrajinska izbjeglica, u Hrvatsku je stigla 2011., za hrvatsku reprezentaciju nastupa od U-12 uzrasta, a trenutno je 658. na WTA ljestvici. Sportico
The German Govt's latest Corona advert – now subtitled in English. Quite good. pic.twitter.com/nbRZIm9RcN
— Axel Antoni (@antoni_UK) November 14, 2020
Skupili smo hrabrost i učinili ono što se od nas očekivalo. Jedinu pravu stvar. I što smo radili? Ništa! Baš ništa! Bili smo lijeni ko rakuni. Dan i noć naše guzice su ostajale doma, borili smo se da ne proširimo virus. Naš kauč je bila fronta, a naše strpljenje naše oružje… Tako smo postali heroji, te zime 2020. Oglas je finacirala njemačka vlada. “I vi možete postati heroji, ostanite doma.” Ispod gornjeg twita su još dva nastavka.
