Nedavno nas je šjor Vlado Šeks podsitija na to da je živ. Već smo bili mislili da je umra, da ga je progucala crna zemlja, da se crvi goste na kostima velikana, al onda se iznenada ukaza, zdrav, čil i vesel, na fešti povodom “34. obljetnice utemeljenja HDZ-a u Splitu”. Tamo je šjor Vlado, sićajući se slavnih uspjeha stranke, izjavija da je “Split bio jedno vrlo čvrsto jugo-militarističko središte”. I još je reka: “Mi smo se ovdje obračunavali i s Hrvatima koji su samo gledali kroz optiku jugoslavenstva, a hrvatske nacionalne interese zapuštali.”
Mi pinku stariji još pamtimo kakvi je pakal vlada u “jugo-militarističkom središtu”. Koncen osandesetih, recimo, Split je ima vrhunski nogometni klub, vrhunski teatar i vrhunski dnevni list. A onda je uletija HDZ da bi ka zastupnik “hrvatskih nacionalnih interesa” vrhunski sorija sve tri institucije.
Samo terminator sa kodnim imenom Kutle dobija je od HDZ-a na poklon više od sto dalmatinskih poduzeća s blagoslovom da ih u šta kraćem roku isisa, upropasti i ugasi. Pa je ovi to i učinija. Deseci iljada Splićana su ostali bez posla, jerbo je HDZ izračuna da će se ka takvi – nezaposleni, osiromašeni, bisni, raspižđeni, stariji skloni alkoholu, a mlađi težim drogama – lakše priklonit “hrvatskim nacionalnim interesima”. Pa onda i jače pljunit na “jugo-militarizam” i “optiku jugoslavenstva”. Viktor Ivančić za Novosti.
