• 06.10.2018. (17:30)

    Čarobna formula

    Novi ravnatelj opere HNK Zagreb: Zanemarivati kulturu najefikasniji je način slabljenja naroda

    Do pobjede se dolazi strpljivim radom, udarac po udarac, rundu po rundu. Tako je i u ovom našem kazališnom poslu. Nema uspjeha preko noći – kaže u intervjuu Branimiru Pofuku Marcello Mottadelli, dirigent koji je prije dva tjedna postao novi ravnatelj Opere zagrebačkog HNK (rođak mu bio boksački prvak). O novoj sredini kaže da je “Zagreb kao grad nadišao sva moja očekivanja”, a primarni cilj kao ravnatelja mu je “ukloniti barijeru između opere i publike, osobito one mlade”.



  • Slične vijesti

    03.04. (12:30)

    Branimir Pofuk pita Svetislava Basaru – odličan intervju

    Ne vrijedi postavljati dijagnoze jednom društvu bez imunog sustava koje je čvrsto i većinski uvjereno da je zdravo, a da nešto nije u redu s okolnim svijetom. “Zajebancija” nije odgovor na nacionalističko prostaštvo, to je jedino na što to prostaštvo nema odgovor. Humor ništa nije u stanju promijeniti, ali i te kako olakšava život… kaže Svetislav Basara. VL. Ovdje su dnevne kolumne Svetislava Basare, Danas.

    13.03. (07:30)

    Pofuk: Trebalo bi nam biti jako važno Macronovo pismo na 22 europska jezika

    To nije pismo sastavljeno od floskula o humanističkom duhu stoljećima građene europske civilizacije koja nas “ujedinjuje, oslobađa i štiti”. On iznosi vrlo konkretne kritike europskog projekta, njegovih slabosti i mana, i predlaže vrlo konkretnu strategiju njegove obnove, koja uključuje i promjene u samim temeljnim ugovorima. Nažalost, hrvatski mediji i javnost, a pogotovo hrvatski političari nisu pokazali neki osobit interes za Macronovo pismo građanima Europe. Izbori za Europski parlament našim su političarima samo poligon za utvrđivanje vlastite umišljene moći i utjecaja. To se osobito odnosi na vladajući HDZ. “Zaboli njih Lika” za Europu – piše Branimir Pofuk za Večernji.

    06.03. (13:30)

    Pofuk: Kolinda Grabar-Kitarović je prvakinja u sramoćenju Hrvatske

    Treba li se uopće više osvrtati i komentirati takve njezine verbalne i misaone eskapade? To je doista prilično ponižavajući i, bojim se, uzaludan posao – postavlja temeljno pitanje Branimir Pofuk u svojoj kolumni na Autografu i daje svoj odgovor: Ali, dok god postoji barem trunka ozbiljnosti u doživljavanju vlastite države i tračak nade da bi se u njoj jednom nešto moglo promijeniti, tim poslom se treba baviti. Što nam drugo preostaje, pogotovo nama bez korisnog znanja i zanata zbog kojeg bi njemački poslodavac došao po nas i odveo nas za ruku u neku ozbiljniju državu?

    27.02. (07:30)

    Pofuk: Pouka prof. Jagodića – nečitanje valja usporediti s kanibalizmom

    Tog je dana profesoru matematike Jagodiću u šetnji između naših klupa zapela za oko knjiga na klupi mog razrednog kolege. Šenoino “Zlatarevo zlato”. “Hm, zar niste vi već malo prestari za Šenou?”, upitao je naglas. “To je lektira”, odgovorio je moj kolega, nizak i snažan Slavonac. Još više podigavši obrve i nehajno listajući knjigu koju je uzeo u ruke, profesor se začudio zašto se taj sladunjavi roman propisuje gimnazijalcima kada je prikladniji uzrastu viših razreda osnovne škole. “Vi biste sad već trebali čitati Jamesa Joycea”, poentirao je profesor, na što je moj razredni drug Mato, prostodušan, a pomalo i nabusit i drzak kakav je već bio, lakonski ispalio: “Nikad čuo”… – priča priču Branimir Pofuk na Autografu, a poanta slijedi.

    07.02. (03:30)

    Vrijeme čudesa - neki su ponekad normalni

    Pofuk: Čudo je čak i to kad se biskupi i episkopi ponašaju kršćanski

    Povjesničar Hrvoje Klasić za Index je izjavio: “Po meni, ne radi se o nikakvom povijesnom govoru, jer ako 2019. godine govor jednog kršćanskog svećenika koji govori protiv holokausta smatramo povijesnim, onda je situacija mnogo gora nego što mislim”. Klasić je u pravu kad inzistira na mnogo višim kriterijima “povijesnosti” nekog govora i geste. Ali situacija doista jest mnogo gora nego što on misli i zato kardinalov govor jest važan – piše Branimir Pofuk za Autograf i Večernji na kojem je puni naslov kolumne – Nakon toliko godina ludila čudo je čak i to kad se biskupi i episkopi ponašaju kršćanski.

    10.01. (11:30)

    Pofuk: Posveta preminulom književniku – Ključna riječ za Amosa Oza je kompromis

    O kompromisu on u posljednjem eseju u knjizi “Pozdrav fanaticima”, naslovljenom “Snovi kojih se treba što prije osloboditi”, piše: S obje strane mnogobrojni su oni koji se gnušaju riječi kompromis. U svakom kompromisu vide slabost, podvijanje repa, možda čak i duševnu ranu. A ja mislim da u obiteljskom životu, dobrosusjedskom životu kao i u suživotu nacija odabrati kompromis zapravo znači odabrati život. Pojmovi suprotni kompromisu nisu gordost, ispravnost ili nepokolebljiv idealizam. Pojmovi suprotni kompromisu jesu fanatizam i smrt – citira Branimir Pofuk. (Fraktura je objavila deset Ozovih knjiga na hrvatskom.)

    05.01. (16:30)

    Love Actually

    Psihologinja Čorkalo Biruški: Kolektivna mržnja između Hrvata i Srba ne postoji

    Mnoga međuetnička prijateljstva su trajno potrgana, a nova se stvaraju samo izuzetno, etničko zatvaranje unutar vlastite grupe je jako izraženo, posebno među djecom i mladima čiji je prijateljski krug uglavnom monoetničan, a etničko distanciranje je dominantna socijalna norma, ali mržnje između Hrvata i Srba nema, kaže profesorica psihologije dr. Dinka Čorkalo Biruški u intervjuu Branimiru Pofuku. Profesorica već više od dvadeset godina sustavno istražuje stanje međuetničkih odnosa u Hrvatskoj.

    26.12.2018. (10:30)

    Branimir Pofuk: Jesu li Hrvati ljudi ili kukci?

    Branimir Pofuk je uočio jednu izjavu bivšeg glavnog državnog inspektora Branko Jordanić koja zaslužuje pažnju: “Mene bi oduševilo da pokraj premijera sjede ministar uprave i ministar kulture, a ne ministar vojske i policije. To je moje poimanje situacije. Tamo gdje (pored premijera) sjede ministar uprave i ministar kulture, tamo sve štima.” I komentira ju Pofuk: Policijsko i vojno ustrojstvo temelj je dobre uprave kod mrava, ali nijedan prirodoslovac, koliko je meni poznato, nije u mravljim zajednicama pronašao funkciju sličnu ministarstvu kulture, kao ni umjetnike. Štoviše, kako nas krivo uči svima znana basna, za mrave je umjetnik cvrčak zgubidan koji pjeva li pjeva dok oni rade, a onda dolazi po milostinju. Odlična kolumna, Večernji list

    07.12.2018. (16:30)

    Branimir Pofuk: “Bio bih zadovoljan da postignemo makar to da se ubuduće ne mrzimo kao Hrvati i Srbi, nego kao ljudi“

    Gornji citat Branimir Pofuk je čuo na trećoj tribini ciklusa o mržnji u organizaciji Centra za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na holokaust, a izrekao ga je beogradski etnolog, antropolog Ivan Čolović koji je tom prigodom još rekao: “Od svih događanja u Hrvatskoj, u Srbiji se najviše prate pokušaji revizije Drugog svjetskog rata, tako da se sve zna o filmu Jakova Sedlara, knjizi Igora Vukića, isticanju pozdrava ‘Za dom spremni’ i zločinima nakon Oluje. O tome i treba da se zna, ali moralno pravo da o tim temama govore trebali bi imati isključivo oni srpski mediji i političari koji na isti kritički način govore o pokušajima revizionizma u Srbiji – o rehabilitaciji Nedića ili Draže Mihailovića i veličanju ratnih zločinaca, ali se o tome uglavnom šuti” – bilježi i promišlja Branimir Pofuk, prenosi Autograf.

  • Slične vijesti

    03.04. (12:30)

    Branimir Pofuk pita Svetislava Basaru – odličan intervju

    Ne vrijedi postavljati dijagnoze jednom društvu bez imunog sustava koje je čvrsto i većinski uvjereno da je zdravo, a da nešto nije u redu s okolnim svijetom. “Zajebancija” nije odgovor na nacionalističko prostaštvo, to je jedino na što to prostaštvo nema odgovor. Humor ništa nije u stanju promijeniti, ali i te kako olakšava život… kaže Svetislav Basara. VL. Ovdje su dnevne kolumne Svetislava Basare, Danas.

    13.03. (07:30)

    Pofuk: Trebalo bi nam biti jako važno Macronovo pismo na 22 europska jezika

    To nije pismo sastavljeno od floskula o humanističkom duhu stoljećima građene europske civilizacije koja nas “ujedinjuje, oslobađa i štiti”. On iznosi vrlo konkretne kritike europskog projekta, njegovih slabosti i mana, i predlaže vrlo konkretnu strategiju njegove obnove, koja uključuje i promjene u samim temeljnim ugovorima. Nažalost, hrvatski mediji i javnost, a pogotovo hrvatski političari nisu pokazali neki osobit interes za Macronovo pismo građanima Europe. Izbori za Europski parlament našim su političarima samo poligon za utvrđivanje vlastite umišljene moći i utjecaja. To se osobito odnosi na vladajući HDZ. “Zaboli njih Lika” za Europu – piše Branimir Pofuk za Večernji.

    06.03. (13:30)

    Pofuk: Kolinda Grabar-Kitarović je prvakinja u sramoćenju Hrvatske

    Treba li se uopće više osvrtati i komentirati takve njezine verbalne i misaone eskapade? To je doista prilično ponižavajući i, bojim se, uzaludan posao – postavlja temeljno pitanje Branimir Pofuk u svojoj kolumni na Autografu i daje svoj odgovor: Ali, dok god postoji barem trunka ozbiljnosti u doživljavanju vlastite države i tračak nade da bi se u njoj jednom nešto moglo promijeniti, tim poslom se treba baviti. Što nam drugo preostaje, pogotovo nama bez korisnog znanja i zanata zbog kojeg bi njemački poslodavac došao po nas i odveo nas za ruku u neku ozbiljniju državu?

    27.02. (07:30)

    Pofuk: Pouka prof. Jagodića – nečitanje valja usporediti s kanibalizmom

    Tog je dana profesoru matematike Jagodiću u šetnji između naših klupa zapela za oko knjiga na klupi mog razrednog kolege. Šenoino “Zlatarevo zlato”. “Hm, zar niste vi već malo prestari za Šenou?”, upitao je naglas. “To je lektira”, odgovorio je moj kolega, nizak i snažan Slavonac. Još više podigavši obrve i nehajno listajući knjigu koju je uzeo u ruke, profesor se začudio zašto se taj sladunjavi roman propisuje gimnazijalcima kada je prikladniji uzrastu viših razreda osnovne škole. “Vi biste sad već trebali čitati Jamesa Joycea”, poentirao je profesor, na što je moj razredni drug Mato, prostodušan, a pomalo i nabusit i drzak kakav je već bio, lakonski ispalio: “Nikad čuo”… – priča priču Branimir Pofuk na Autografu, a poanta slijedi.

    07.02. (03:30)

    Vrijeme čudesa - neki su ponekad normalni

    Pofuk: Čudo je čak i to kad se biskupi i episkopi ponašaju kršćanski

    Povjesničar Hrvoje Klasić za Index je izjavio: “Po meni, ne radi se o nikakvom povijesnom govoru, jer ako 2019. godine govor jednog kršćanskog svećenika koji govori protiv holokausta smatramo povijesnim, onda je situacija mnogo gora nego što mislim”. Klasić je u pravu kad inzistira na mnogo višim kriterijima “povijesnosti” nekog govora i geste. Ali situacija doista jest mnogo gora nego što on misli i zato kardinalov govor jest važan – piše Branimir Pofuk za Autograf i Večernji na kojem je puni naslov kolumne – Nakon toliko godina ludila čudo je čak i to kad se biskupi i episkopi ponašaju kršćanski.

    16.01. (15:00)

    Komentar Branimira Pofuka: Zašto se Đakić junior sam ispisao iz HDZ-a umjesto da ga stranka naglavačke izbaci? A i Čović je tu.

    Iscrpnije...
    10.01. (11:30)

    Pofuk: Posveta preminulom književniku – Ključna riječ za Amosa Oza je kompromis

    O kompromisu on u posljednjem eseju u knjizi “Pozdrav fanaticima”, naslovljenom “Snovi kojih se treba što prije osloboditi”, piše: S obje strane mnogobrojni su oni koji se gnušaju riječi kompromis. U svakom kompromisu vide slabost, podvijanje repa, možda čak i duševnu ranu. A ja mislim da u obiteljskom životu, dobrosusjedskom životu kao i u suživotu nacija odabrati kompromis zapravo znači odabrati život. Pojmovi suprotni kompromisu nisu gordost, ispravnost ili nepokolebljiv idealizam. Pojmovi suprotni kompromisu jesu fanatizam i smrt – citira Branimir Pofuk. (Fraktura je objavila deset Ozovih knjiga na hrvatskom.)

    05.01. (16:30)

    Love Actually

    Psihologinja Čorkalo Biruški: Kolektivna mržnja između Hrvata i Srba ne postoji

    Mnoga međuetnička prijateljstva su trajno potrgana, a nova se stvaraju samo izuzetno, etničko zatvaranje unutar vlastite grupe je jako izraženo, posebno među djecom i mladima čiji je prijateljski krug uglavnom monoetničan, a etničko distanciranje je dominantna socijalna norma, ali mržnje između Hrvata i Srba nema, kaže profesorica psihologije dr. Dinka Čorkalo Biruški u intervjuu Branimiru Pofuku. Profesorica već više od dvadeset godina sustavno istražuje stanje međuetničkih odnosa u Hrvatskoj.