Dokle god je obrazovanje usluga, a ne jedno od primarnih ljudskih prava, problemi koje će reforme reformi pokušati riješiti neće biti adekvatno adresirane, a društveno raslojavanje nastavit će se. Jedina je promjena, čini se, što je sljedeći pojam kojeg će nam marketinški pokušati prodati baš pojam klase, a njena društvena realnost bit će alibi za nužnost cjeloživotnog obrazovanja. Bilten
Hrvatski znanstvenici tri godine provodili su istraživanje pod nazivom Društvena stratifikacija u Hrvatskoj. Anketni upitnik postavljen je 2017., a uzorak je 1000 ispitanika te pokazuje da Hrvatska ima mali sloj elite (12 %), malo veći srednji sloj (29 %) te mnogo veću radničku klasu (44 %) te najniži sloj (15 %). U elitu po zanimanjima ulaze izvršni direktori, profesori, liječnici, odvjetnici.Većinom su visoko obrazovani, posjeduju štednju te žive u većim gradovima i nešto je više muškaraca. Srednju klasu čine zanimanja poput medicinskih sestara, malih poduzetnika i činovnika. Imaju viši ekonomski, kulturni i društveni kapital od radničke klase, ali manji od elite te je podjednak broj muškaraca i žena. Radničku klasu danas čine zanimanja konobara, čistačica, kuhara ili dostavljača, a radnička klasa mlađe populacije ima bolji status nego ona starije populacije, no smatraju da im je status mnogo gori nego u socijalizmu. Nižu klasu čine osobe sa završenim osnovnoškolskim obrazovanjem iz ruralnih krajeva i osobe starije dobi, a po zanimanju su mahom kvalificirani radnici u industriji i poljoprivredi te niže kvalificirani radnici. Svi nalazi upućuju na to da Hrvatska nije egalitarno društvo. Tportal