• 28.01. (12:30)

    Gledati

    Pavičić o zanimljivoj seriji “1983”

    U jesen 1983. tri ogromne eksplozije protrest će i velikim dijelom uništiti središta Varšave, Krakova i Gdanjska. Poginule su tisuće ljudi. Napad, čiji počinitelji nikad nisu pronađeni, prouzročit će nacionalnu katarzu. Premda serija nosi naslov “1983.”, radnja se, osim ponekih flashbackova, ne zbiva 1983., nego 2003. Ta 2003. je i slična i različita od “prave”. Predsjednik SAD-a nije Bush, nego Al Gore… Riječ je o Netflixovoj televizijskoj seriji “1983.”, koju kao scenarist i showrunner potpisuje američki pisac Joshua Long, a kao glavna redateljica Poljakinja Agnieszka Holland – piše Jurica Pavičić za Jutarnji.



  • Slične vijesti

    Ponedjeljak (16:30)

    Maršal ponovo među nama

    Jurica Pavičić: Našom provincijom opet jaše lady Yu

    Kineska delegacija iskazala je interes da na mjestu negdašnjeg inkubatora komunističke doktrine sagradi “zabavni park posvećen drugu Titu”, jer Kumrovec ionako posjećuju brojni kineski turisti, a Tito je – kako su istaknuli sugovornici – “veliki brend”. A da stvar bude da kraja apsurdno ironična, pobrinuo se puki onomastički slučaj. Od svih milijardu zamislivih kineskih imena, ugledna se šangajska poduzetnica, eto, baš trebala prezivati – Yu! – napisao je odličnu kolumnu Jurica Pavičić za Jutarnji.

    Ponedjeljak (14:00)

    Jurica Pavičić: “Pet Sematary” – solidno ostvarenje prema romanu Stephena Kinga

    Pet Sematary (krivo spelovanje je namjerno, “Groblje kućnih ljubimaca”) katalog je svega onog što čini srce imaginarija Stephena Kinga. Tu su i ljupki sjeverni gradić, i ljudska oholost, i kolektivna tajna, i nadnaravno koje kažnjava grijeh racionalnosti. Sve te motive redatelji Widmyer i Kölsch su skockali u solidan, neizuzetan, ali sasvim OK film. Autorima se može prigovoriti da u prvom dijelu stravu previše crpe iz fleš-bekova i snova, no prema kraju film postaje ozbiljni filozofski horor o smrti – piše Jurica Pavičić za Jutarnji.

    07.04. (23:30)

    Grad turistima!

    Jurica Pavičić o strategiji prometnog razvoja Splita: Maksimiziranje postojećeg užasa

    Premještanje željezničke postaje iz centra, čime se ubija transportna integracija koja je danas velika prednost grada. Seljenje trajektnog prometa u sjevernu luku, čime se otočane tjera na 45 minuta dulju plovidbu. Uklanjanje javnih funkcija s istočne obale luke, da bi se otvorio prostor luksuznoj stanogradnji i hotelima. Split United predviđa zagušenje hotelima čak i na zapadnom obodu plaže Bačvice – piše Pavičić koji je u čudu jer su strategiju pisali Austrijanci pa je očekivao razum.

    07.04. (18:30)

    Divlji u videoteci

    Jurica Pavičić: ‘Mandy’ – prvi doista kultni film 21. stoljeća

    “Skaredan, ekstravagantan, vizualno bizarno prenapuhan i po svemu zamislivom ekscesan. Kritika ga obožava. Na društvenim mrežama i forumima prepričavaju se gegovi iz filma i gonetaju njegova tajna značenja. Interne dosjetke filma postale su klasici YouTubea. ‘Mandy’ redatelja Panosa Cosmatosa – od ovog je tjedna dostupan i hrvatskim gledateljima u digitalnim videotekama” – Jurica Pavičić.

    05.04. (20:30)

    Kiseli kupus

    Jurica Pavičić o filmu ‘Mi’: Ćušpajz koji se s mozgom nije sastao

    “Film je žanrovski traljav, ima malo mjesta na kojima vas zaista zaplaši, a žanrovski učinak svodi se mahom na najurivanje sa zlopogleđama po kući. Peeleovo pripovijedanje neuredno je do ruba skandaloznog. Politička alegorija u konačnici se izlije iz korita i postaje bizarno pretenciozna. Američka kritika ili je odviše pristojna ili odviše politički korektna da bi to izgovorila naglas” – Jurica Pavičić, Jutarnji.

    01.04. (09:30)

    U(s)hit i rezignacija

    Jurica Pavičić: Narod uhićenjima ne vjeruje

    Bojim se da nisam bio jedini koji je tada mislio da počinje nova era, da je gnojni čir napokon pritisnut i da se – eto – rješavamo možda kronične, ali ipak dječje bolesti. Svi zajedno povjerovali smo u mit u “normalizaciji” kao linearnom i ireverzibilnom putu u neku fukuyamanski, liberalno-demokratski kraj povijesti. Vjerovali smo – čuj sad – da su ustaški ispadi bili dječja bolest, da je šovinizam bio dječja bolest, da je režimska RTV 90-ih bila dječja bolest, da je opresivna dominacija HDZ-a bila dječja bolest, da su tuđmanistički kič i ceremonijalna kultura bili dječja bolest, pa i da je sam Tuđman bio dječja bolest. Tako smo – ispada – mislili da je dječja bolest bila i masovna institucionalna korupcija. Mislili smo da stiže veliko nacionalno resetiranje u kojem će cijela jedna politička elita zajedno sa svojom ideologijom završiti tamo gdje spada. Na guljenju krumpira. E, jesmo bili blesavi – rezignirano komentira Jurica Pavičić.

    28.03. (22:30)

    Riječki dečki

    Jurica Pavičić: Kome smeta queer baletan u spotu o Rijeci?

    Splićaninu se sviđa kako je zagrebački Ličanin oslikao Rijeku: “Kontejneri, luka, bifei u uzobalnim lučicama, atmosfera dotrajale ugarske i dotrajale titovske modernosti… Opet je tu degradirani socijalistički šik, opet je tu “okupatorski” fin-de-siecle, tu su kontejneri, škver na umoru, luka, dizalice, rafinerija. Matanić je prvo kreirao, pa u ovom spotu cementirao ikonografiju Rijeke kao grada dekadentne modernosti”.

    26.03. (07:30)

    Betonska kultura

    Jurica Pavičić: Pričigin… jedino mjesto gdje se hrvatski novinar ili pisac na trenutak osjeća kao da je Mick Jagger

    Svakog travnja, šest dana u tjednu, netko me napuni entuzijazmom i radošću, netko me posjeti da postoje drugi kao ja, a to znači da nisam sasvim zahirio… Festival koji je smislio profesor Filipić postao je neka vrsta kohezivnog tkiva za onaj dio slobodoumne, liberalne buržoazije koji se 359 dana u godini osjeća napušten, u manjini, zagubljen i izbezumljen u kolektivitetu društva s kojim se ne može identificirati – Jurica Pavičić, Jutarnji.

    21.03. (22:30)

    CroWood

    Jurica Pavičić o filmu ‘Moj dida je pao s Marsa’ – kao besprijekoran proizvod ozbiljne filmske industrije

    “‘Dida’ je striktno dječji film, namijenjen pred-tinejdžerskoj niši publike… Fantastično zaigran, sentimentalan, pripovjedno jednostavan i pomalo pedagoški… Film ostavlja raskošan dojam, trikovi i efekti su dojmljiviji, u film su zanimljivo uvedeni animirani dijelovi, a suigra CGI robotića, glasa i živih glumaca bešavno je uvjerljiva” – Jurica Pavičić, Jutarnji.

    18.03. (13:30)

    Pavičić o “Kleru”, filmu koji je pogledalo tri i pol milijuna Poljaka

    Poljska se tijekom ovog desetljeća pretvorila u ideal europskim, pa i hrvatskim, katoličkim nacionalistima. Za njih je to zemlja koja se znala obračunati s abortusom, koja je sasjekla repove komunizma, rekla odlučno “ne” imigrantima i islamizaciji, koja je rasturila džepove moći odnarođene elite, poput medija i sudstva. Također, to je zemlja u kojoj Katolička crkva ima ulogu u društvu koja joj, po mišljenju klerikalnih konzervativaca, pripada. A to je uloga političke vodilje. Uloga politbiroa – piše o filmu i kontekstu u svojoj kritici Jurica Pavičić, Jutarnji.

  • Slične vijesti

    Ponedjeljak (16:30)

    Maršal ponovo među nama

    Jurica Pavičić: Našom provincijom opet jaše lady Yu

    Kineska delegacija iskazala je interes da na mjestu negdašnjeg inkubatora komunističke doktrine sagradi “zabavni park posvećen drugu Titu”, jer Kumrovec ionako posjećuju brojni kineski turisti, a Tito je – kako su istaknuli sugovornici – “veliki brend”. A da stvar bude da kraja apsurdno ironična, pobrinuo se puki onomastički slučaj. Od svih milijardu zamislivih kineskih imena, ugledna se šangajska poduzetnica, eto, baš trebala prezivati – Yu! – napisao je odličnu kolumnu Jurica Pavičić za Jutarnji.

    Ponedjeljak (14:00)

    Jurica Pavičić: “Pet Sematary” – solidno ostvarenje prema romanu Stephena Kinga

    Pet Sematary (krivo spelovanje je namjerno, “Groblje kućnih ljubimaca”) katalog je svega onog što čini srce imaginarija Stephena Kinga. Tu su i ljupki sjeverni gradić, i ljudska oholost, i kolektivna tajna, i nadnaravno koje kažnjava grijeh racionalnosti. Sve te motive redatelji Widmyer i Kölsch su skockali u solidan, neizuzetan, ali sasvim OK film. Autorima se može prigovoriti da u prvom dijelu stravu previše crpe iz fleš-bekova i snova, no prema kraju film postaje ozbiljni filozofski horor o smrti – piše Jurica Pavičić za Jutarnji.

    07.04. (23:30)

    Grad turistima!

    Jurica Pavičić o strategiji prometnog razvoja Splita: Maksimiziranje postojećeg užasa

    Premještanje željezničke postaje iz centra, čime se ubija transportna integracija koja je danas velika prednost grada. Seljenje trajektnog prometa u sjevernu luku, čime se otočane tjera na 45 minuta dulju plovidbu. Uklanjanje javnih funkcija s istočne obale luke, da bi se otvorio prostor luksuznoj stanogradnji i hotelima. Split United predviđa zagušenje hotelima čak i na zapadnom obodu plaže Bačvice – piše Pavičić koji je u čudu jer su strategiju pisali Austrijanci pa je očekivao razum.

    07.04. (18:30)

    Divlji u videoteci

    Jurica Pavičić: ‘Mandy’ – prvi doista kultni film 21. stoljeća

    “Skaredan, ekstravagantan, vizualno bizarno prenapuhan i po svemu zamislivom ekscesan. Kritika ga obožava. Na društvenim mrežama i forumima prepričavaju se gegovi iz filma i gonetaju njegova tajna značenja. Interne dosjetke filma postale su klasici YouTubea. ‘Mandy’ redatelja Panosa Cosmatosa – od ovog je tjedna dostupan i hrvatskim gledateljima u digitalnim videotekama” – Jurica Pavičić.

    05.04. (20:30)

    Kiseli kupus

    Jurica Pavičić o filmu ‘Mi’: Ćušpajz koji se s mozgom nije sastao

    “Film je žanrovski traljav, ima malo mjesta na kojima vas zaista zaplaši, a žanrovski učinak svodi se mahom na najurivanje sa zlopogleđama po kući. Peeleovo pripovijedanje neuredno je do ruba skandaloznog. Politička alegorija u konačnici se izlije iz korita i postaje bizarno pretenciozna. Američka kritika ili je odviše pristojna ili odviše politički korektna da bi to izgovorila naglas” – Jurica Pavičić, Jutarnji.

    01.04. (09:30)

    U(s)hit i rezignacija

    Jurica Pavičić: Narod uhićenjima ne vjeruje

    Bojim se da nisam bio jedini koji je tada mislio da počinje nova era, da je gnojni čir napokon pritisnut i da se – eto – rješavamo možda kronične, ali ipak dječje bolesti. Svi zajedno povjerovali smo u mit u “normalizaciji” kao linearnom i ireverzibilnom putu u neku fukuyamanski, liberalno-demokratski kraj povijesti. Vjerovali smo – čuj sad – da su ustaški ispadi bili dječja bolest, da je šovinizam bio dječja bolest, da je režimska RTV 90-ih bila dječja bolest, da je opresivna dominacija HDZ-a bila dječja bolest, da su tuđmanistički kič i ceremonijalna kultura bili dječja bolest, pa i da je sam Tuđman bio dječja bolest. Tako smo – ispada – mislili da je dječja bolest bila i masovna institucionalna korupcija. Mislili smo da stiže veliko nacionalno resetiranje u kojem će cijela jedna politička elita zajedno sa svojom ideologijom završiti tamo gdje spada. Na guljenju krumpira. E, jesmo bili blesavi – rezignirano komentira Jurica Pavičić.

    28.03. (22:30)

    Riječki dečki

    Jurica Pavičić: Kome smeta queer baletan u spotu o Rijeci?

    Splićaninu se sviđa kako je zagrebački Ličanin oslikao Rijeku: “Kontejneri, luka, bifei u uzobalnim lučicama, atmosfera dotrajale ugarske i dotrajale titovske modernosti… Opet je tu degradirani socijalistički šik, opet je tu “okupatorski” fin-de-siecle, tu su kontejneri, škver na umoru, luka, dizalice, rafinerija. Matanić je prvo kreirao, pa u ovom spotu cementirao ikonografiju Rijeke kao grada dekadentne modernosti”.

    26.03. (07:30)

    Betonska kultura

    Jurica Pavičić: Pričigin… jedino mjesto gdje se hrvatski novinar ili pisac na trenutak osjeća kao da je Mick Jagger

    Svakog travnja, šest dana u tjednu, netko me napuni entuzijazmom i radošću, netko me posjeti da postoje drugi kao ja, a to znači da nisam sasvim zahirio… Festival koji je smislio profesor Filipić postao je neka vrsta kohezivnog tkiva za onaj dio slobodoumne, liberalne buržoazije koji se 359 dana u godini osjeća napušten, u manjini, zagubljen i izbezumljen u kolektivitetu društva s kojim se ne može identificirati – Jurica Pavičić, Jutarnji.

    22.03. (21:00)

    Jurica Pavičić najavljuje vikend retrospektivu Sergeja Paradžanova u kinu Tuškanac: “Samo su trojica autora u povijesti filma koji su s filmom napravili nešto potpuno novo. Prvi od njih je Ejzenštejn. Drugi je Godard. Treći je Sergej Paradžanov.”

    Iscrpnije...
    21.03. (22:30)

    CroWood

    Jurica Pavičić o filmu ‘Moj dida je pao s Marsa’ – kao besprijekoran proizvod ozbiljne filmske industrije

    “‘Dida’ je striktno dječji film, namijenjen pred-tinejdžerskoj niši publike… Fantastično zaigran, sentimentalan, pripovjedno jednostavan i pomalo pedagoški… Film ostavlja raskošan dojam, trikovi i efekti su dojmljiviji, u film su zanimljivo uvedeni animirani dijelovi, a suigra CGI robotića, glasa i živih glumaca bešavno je uvjerljiva” – Jurica Pavičić, Jutarnji.