• 10.01. (11:30)

    Pofuk: Posveta preminulom književniku – Ključna riječ za Amosa Oza je kompromis

    O kompromisu on u posljednjem eseju u knjizi “Pozdrav fanaticima”, naslovljenom “Snovi kojih se treba što prije osloboditi”, piše: S obje strane mnogobrojni su oni koji se gnušaju riječi kompromis. U svakom kompromisu vide slabost, podvijanje repa, možda čak i duševnu ranu. A ja mislim da u obiteljskom životu, dobrosusjedskom životu kao i u suživotu nacija odabrati kompromis zapravo znači odabrati život. Pojmovi suprotni kompromisu nisu gordost, ispravnost ili nepokolebljiv idealizam. Pojmovi suprotni kompromisu jesu fanatizam i smrt – citira Branimir Pofuk. (Fraktura je objavila deset Ozovih knjiga na hrvatskom.)



  • Slične vijesti

    13.03. (07:30)

    Pofuk: Trebalo bi nam biti jako važno Macronovo pismo na 22 europska jezika

    To nije pismo sastavljeno od floskula o humanističkom duhu stoljećima građene europske civilizacije koja nas “ujedinjuje, oslobađa i štiti”. On iznosi vrlo konkretne kritike europskog projekta, njegovih slabosti i mana, i predlaže vrlo konkretnu strategiju njegove obnove, koja uključuje i promjene u samim temeljnim ugovorima. Nažalost, hrvatski mediji i javnost, a pogotovo hrvatski političari nisu pokazali neki osobit interes za Macronovo pismo građanima Europe. Izbori za Europski parlament našim su političarima samo poligon za utvrđivanje vlastite umišljene moći i utjecaja. To se osobito odnosi na vladajući HDZ. “Zaboli njih Lika” za Europu – piše Branimir Pofuk za Večernji.

    06.03. (13:30)

    Pofuk: Kolinda Grabar-Kitarović je prvakinja u sramoćenju Hrvatske

    Treba li se uopće više osvrtati i komentirati takve njezine verbalne i misaone eskapade? To je doista prilično ponižavajući i, bojim se, uzaludan posao – postavlja temeljno pitanje Branimir Pofuk u svojoj kolumni na Autografu i daje svoj odgovor: Ali, dok god postoji barem trunka ozbiljnosti u doživljavanju vlastite države i tračak nade da bi se u njoj jednom nešto moglo promijeniti, tim poslom se treba baviti. Što nam drugo preostaje, pogotovo nama bez korisnog znanja i zanata zbog kojeg bi njemački poslodavac došao po nas i odveo nas za ruku u neku ozbiljniju državu?

    27.02. (07:30)

    Pofuk: Pouka prof. Jagodića – nečitanje valja usporediti s kanibalizmom

    Tog je dana profesoru matematike Jagodiću u šetnji između naših klupa zapela za oko knjiga na klupi mog razrednog kolege. Šenoino “Zlatarevo zlato”. “Hm, zar niste vi već malo prestari za Šenou?”, upitao je naglas. “To je lektira”, odgovorio je moj kolega, nizak i snažan Slavonac. Još više podigavši obrve i nehajno listajući knjigu koju je uzeo u ruke, profesor se začudio zašto se taj sladunjavi roman propisuje gimnazijalcima kada je prikladniji uzrastu viših razreda osnovne škole. “Vi biste sad već trebali čitati Jamesa Joycea”, poentirao je profesor, na što je moj razredni drug Mato, prostodušan, a pomalo i nabusit i drzak kakav je već bio, lakonski ispalio: “Nikad čuo”… – priča priču Branimir Pofuk na Autografu, a poanta slijedi.

    19.02. (14:30)

    Ide malo svetom Petru sredit haljinu

    Umro modni dizajner Karl Lagerfeld

    Njemački dizajner, rođen 1933., bio je kreativni direktor Chanela i Fendija, radio je za svoj brand kao i za H&M, a jedna je od najpoznatijih figura modne industrije. Radio je neumorno gotovo do same smrti, a bio je, fizički, prepoznatljiv po dugoj sijedoj kosi vezanoj u rep i sunčanim naočalama – “ja samo kao karikatura samog sebe”, jednom je rekao.

    16.02. (14:30)

    Čak i ono đubre je učinio malčice ljudskim

    Umro glumac Bruno Ganz, Hitler iz ‘Konačnog pada’

    Švicarski glumac Bruno Ganz, prepoznatljiv po vrlo upečatljivoj ulozi Adolfa Hitlera u filmu ‘Hitler: Konačni pad’ iz 2004., umro je u Zurichu. Bio je jedan od najpoznatijih i najcjenjenijih glumaca njemačkog govornog područja, a osim tumačenja ovog zlikovca, znamo ga i po ulozi jednog od anđela u predivnom poetskom filmu Wima Wendersa Nebo nad Berlinom, iz 1987. Deutsche Welle

    14.02. (22:30)

    Literarni foršpan

    Zbirka novela Predraga Ličine – “Bljuzga u praskozorje”

    Dok se nabrijavamo trailerima za dugoočekivanu trešpolitičku zombi kataklizmu Posljednji Srbin u Hrvatskoj, od redatelja Predraga Ličine, u međuvremenu dobismo svojevrsni spisateljski foršpan. Njegov literarni prvijenac, zbirka triju novela Bljuzga u praskozorje (Naklada Jesenski i Turk) rasni je primjerak desperadoske poetike beskompromisne satirične bejzbol palice. Zdrava, terapijska erupcija sprdnje protrest će svim čulima čitatelja, natjerati ga da dvjestotinjak stranica ne ispušta ni trenutka, snažeći vlastito mentalno zdravlje. Trilogija “Bljuzga u praskozorje” (sačinjena od priča “Crnac u oluji”, “Voda u kugli” i “Bljuzga u praskozorje”) je sanitarni kordon protiv mraka i mutanata koji upravljaju našim sudbinama. Svjesni ste toga dok uživate u raskošnoj ponudi njene pobune – sjajno predstavlja knjigu Davor Špišić za Jutarnji da ju odmah poželimo naručiti. Usput, tu je i mjesec dana stari intervju s Ličinom.

    07.02. (03:30)

    Vrijeme čudesa - neki su ponekad normalni

    Pofuk: Čudo je čak i to kad se biskupi i episkopi ponašaju kršćanski

    Povjesničar Hrvoje Klasić za Index je izjavio: “Po meni, ne radi se o nikakvom povijesnom govoru, jer ako 2019. godine govor jednog kršćanskog svećenika koji govori protiv holokausta smatramo povijesnim, onda je situacija mnogo gora nego što mislim”. Klasić je u pravu kad inzistira na mnogo višim kriterijima “povijesnosti” nekog govora i geste. Ali situacija doista jest mnogo gora nego što on misli i zato kardinalov govor jest važan – piše Branimir Pofuk za Autograf i Večernji na kojem je puni naslov kolumne – Nakon toliko godina ludila čudo je čak i to kad se biskupi i episkopi ponašaju kršćanski.

  • Slične vijesti

    13.03. (07:30)

    Pofuk: Trebalo bi nam biti jako važno Macronovo pismo na 22 europska jezika

    To nije pismo sastavljeno od floskula o humanističkom duhu stoljećima građene europske civilizacije koja nas “ujedinjuje, oslobađa i štiti”. On iznosi vrlo konkretne kritike europskog projekta, njegovih slabosti i mana, i predlaže vrlo konkretnu strategiju njegove obnove, koja uključuje i promjene u samim temeljnim ugovorima. Nažalost, hrvatski mediji i javnost, a pogotovo hrvatski političari nisu pokazali neki osobit interes za Macronovo pismo građanima Europe. Izbori za Europski parlament našim su političarima samo poligon za utvrđivanje vlastite umišljene moći i utjecaja. To se osobito odnosi na vladajući HDZ. “Zaboli njih Lika” za Europu – piše Branimir Pofuk za Večernji.

    06.03. (13:30)

    Pofuk: Kolinda Grabar-Kitarović je prvakinja u sramoćenju Hrvatske

    Treba li se uopće više osvrtati i komentirati takve njezine verbalne i misaone eskapade? To je doista prilično ponižavajući i, bojim se, uzaludan posao – postavlja temeljno pitanje Branimir Pofuk u svojoj kolumni na Autografu i daje svoj odgovor: Ali, dok god postoji barem trunka ozbiljnosti u doživljavanju vlastite države i tračak nade da bi se u njoj jednom nešto moglo promijeniti, tim poslom se treba baviti. Što nam drugo preostaje, pogotovo nama bez korisnog znanja i zanata zbog kojeg bi njemački poslodavac došao po nas i odveo nas za ruku u neku ozbiljniju državu?

    27.02. (07:30)

    Pofuk: Pouka prof. Jagodića – nečitanje valja usporediti s kanibalizmom

    Tog je dana profesoru matematike Jagodiću u šetnji između naših klupa zapela za oko knjiga na klupi mog razrednog kolege. Šenoino “Zlatarevo zlato”. “Hm, zar niste vi već malo prestari za Šenou?”, upitao je naglas. “To je lektira”, odgovorio je moj kolega, nizak i snažan Slavonac. Još više podigavši obrve i nehajno listajući knjigu koju je uzeo u ruke, profesor se začudio zašto se taj sladunjavi roman propisuje gimnazijalcima kada je prikladniji uzrastu viših razreda osnovne škole. “Vi biste sad već trebali čitati Jamesa Joycea”, poentirao je profesor, na što je moj razredni drug Mato, prostodušan, a pomalo i nabusit i drzak kakav je već bio, lakonski ispalio: “Nikad čuo”… – priča priču Branimir Pofuk na Autografu, a poanta slijedi.

    25.02. (19:00)

    Nenad Polimac: Osobni In memoriam Stanleyju Donenu – Tko je god prošao kroz moj stan, morao je pogledati “U gradu” na VHS kazeti zajedno samnom

    Iscrpnije...
    19.02. (14:30)

    Ide malo svetom Petru sredit haljinu

    Umro modni dizajner Karl Lagerfeld

    Njemački dizajner, rođen 1933., bio je kreativni direktor Chanela i Fendija, radio je za svoj brand kao i za H&M, a jedna je od najpoznatijih figura modne industrije. Radio je neumorno gotovo do same smrti, a bio je, fizički, prepoznatljiv po dugoj sijedoj kosi vezanoj u rep i sunčanim naočalama – “ja samo kao karikatura samog sebe”, jednom je rekao.

    16.02. (14:30)

    Čak i ono đubre je učinio malčice ljudskim

    Umro glumac Bruno Ganz, Hitler iz ‘Konačnog pada’

    Švicarski glumac Bruno Ganz, prepoznatljiv po vrlo upečatljivoj ulozi Adolfa Hitlera u filmu ‘Hitler: Konačni pad’ iz 2004., umro je u Zurichu. Bio je jedan od najpoznatijih i najcjenjenijih glumaca njemačkog govornog područja, a osim tumačenja ovog zlikovca, znamo ga i po ulozi jednog od anđela u predivnom poetskom filmu Wima Wendersa Nebo nad Berlinom, iz 1987. Deutsche Welle